Evropa nas „čeka“!?!

18 mar
Adna Hanić

Motivacijsko pismo i CV osigurali su mi odlazak na Seminar o društvenom preduzetništvu. Pročitah potvrdan e-mail te pomislih: „Vrijeme je da posjetim još jedan evropski grad“. Osmijehnuh se i s mamom podijelih ovu pozitivnu vijest. Desetakak dana poslije napunih svoj kofer – kutiju pravouglastog oblika na kojoj se rijetko skupi prašina, ali se vrlo često rasklimaju točkići – i krenuh. Pogodite gdje? Pravac u sjedište države Slovačke – BRATISLAVU! Dolazak do sarajevskog aerodroma, čekiranje karte i polijetanje vas neće zanimati, ali doživljaj austrijske prijestolnice ima veće šanse da probudi vaše interesovanje. Prohladna noć u Beču… slika pored Dunava, ujutro lagana šetnja za upoznavanje s bečkim prstenom, nekoliko eurića za suvenire, slatkasti okus Mannera u ustima, autobus za Bratislavu. Slijedi 60ak minuta potrošenih na ugodno čavrljanje s drugim učesnikom iz Bosne i Hercegovine i tu smo… U hotelu socijalističkog tipa u srcu Bratislave. Svakog časa na recepciju stižu mladi ljudi pojedinačno ili u manjim grupama. Govore gruzijski, ukrajinski, španjolski, italijanski, mađarski, rumunjski jezik. Uzimam ključ sobe koju ću sljedećih sedam dana zvati svojom, a moje cimerke su Žuži iz Mađarske i Irvina iz Ukrajine. Gotovo sa svim učesnicima razmijenjujem po nekoliko riječi i sad sam spremna za svoje prvo ERASMUS + iskustvo!

Gledajući sve te ljude koji su došli iz različitih dijelova Evrope i imajući u vidu cifre koje se izdvoje za njihove avionske, autobuske i vozne karte, smještaj i hranu tokom boravka u Bratislavi, s uvijek prisutnom dozom bosansko-hercegovačkog skepticizma sam si postavljala pitanje „Ko ovo finansira?“ i „Zašto to radi?“. Produžetak ljetnog odmora, sedmica internacionalnog partijanja!?. Ma CIRKUS!?.

No sve to nije bilo tako opuštajuće i fleksibilno kao što sam mislila. Nije bio cirkus i nije bio „šupljak“ kako bismo mi Bosanci i Hercegovci ocijenili sve što miriše na Evropu. Ti Evropljani su zaista odlučili da nas nauče nešto o preduzetništvu i da nas natjeraju da po povratku u naše države napokon počnemo stvarati šanse. Do sad smo ih, obično, čekali. Mi, studenti iz Bosne i Hercegovine, naviknuti na učenje 500 + stranica za osmicu ili devetku na fakultetima, u prvi mah bismo pomislili da ti panoići, nekakve igrice i rad u grupama nisu nešto što trebamo shvatiti ozbiljno i da bez ugrijane stolice mi naprosto ništa nećemo znati. Potpuno pogrešno razmišljanje. Rad u grupama, iznošenje dobrih praksi, stvaranje i prezentacija ideja, razmjena mišljenja i običan razgovor idealan su način za razvijanje najboljih poslovnih ideja i pokretanje biznisa. Sve to i napokon, kulturološko zbližavanje kroz razmjenu tradicionalnih jela, pića i promotivnih materijala, temelji su na kojima se stvara platforma za buduće djelovanje i saradnju ove omladine.

ERASMUS + je najveći program EU-a na području obrazovanja, osposobljavanja, kulture i sporta za razdoblje od 2014. do 2020. godine. Ciljevi ovog Programa su poboljšanje vještina i zapošljivosti te modernizacija obrazovanja, osposobljavanja i zapošljavanja mladih. To je sedmogodišnji program za koji će Evropska komisija „istresti“ 14,7 milijardi eura. I nije „šupljak“ nego prilika da se obrazuješ, osposobljavaš, prikupljaš radno iskustvo, volontiraš i pokreneš biznis.

Nakon ovog „Mobility learning projecta“ shvatila sam da Evropska komisija nije uzalud trošila novac nego da su projekti poput ovog zapravo iskrice sposobne da proizvedu plamen ideja koje će se razbuktavati diljem evropskih zemalja. Na kraju, i ovo nešto malo egzistirajućih primjera preduzetničkih ideja u našoj zemlji mahom su djelo omladine koja je u svom životu barem jednom otišla na neki prekogranični seminar, trening ili projekat prije nego je definitivno odlučila spakovati kofere i trajno napustiti granice naše zemlje pod parolom „Ko izađe zadnji, neka ugasi svijetlo“.

(Visited 275 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments