Dvorac ljubavi

1 avg
Ševal Odobašić

Jednog dana u godini dok su kiše padale zbog nje
Kao hrabar ratnik pojavila se da priča o zvonu sudbine
Jednog dana kada je zvono počelo da zvoni
Uhvatila me za ruku i odvela u svoj dvorac ljubavi

Sada u sredini ovog dvorca tražim i pitam se
Samo jednim dodirom njena ruka uklesat će odgovor u zidinama
Dnevna svjetlost obasjat će njene riječi „nebesa pomozite mi“
A onda hiljadu munja srušit će se sa neba da označe početak kraja

Jednog dana u godini dok su kiše padale zbog nje
Kao hrabar ratnik pojavila se da priča o zvonu sudbine
Jednog dana kada je zvono počelo da zvoni
Uhvatila me za ruku i odvela u svoj dvorac ljubavi

Sada u gomili svih tih izgubljenih ljudi
Vidim i osjetim, samo dodir njene ruke
Koji me vodi u njen dvorac ljubavi

Daleko izvan zidina, na rubu svijeta
Oni se nadaju i očekuju
Da će se ona vratiti po njih sa riječima koje je šaputala meni
Sada u sredini kruga oni se mole i čuda sa nebesa prizivaju

Ali sudbina je zapisana u njenim očima
O svemu šta se događa
Dok su se ljudi u krug vraćali moleći i očekujući
Samo jednim dodirom njene ruke ona me je odvela u svoj dvorac ljubavi

(Visited 226 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments

Autor Hocu.ba praksa