Društvo dobra

25 sep
Adnana Fehrić

Lažni osmijesi, lažna lica! Ljubavi što po mjesec traju! Interes i korist, novac i materijalno… Gdje smo mi?! Gdje smo se izgubili? Gdje su oni trenutci sreće koje doživljavamo pjevajući sa svojim najdražim pjevačom! Bitno je virtuelno prenijeti, neka drugi vide naš trenutak, koji ni mi sami nismo proživljeli. Puno pričamo, malo kažemo! Ugledamo se na svjetske zvijezde, idole, protiv kojih ja lično ništa protiv nemam, ali puno toga oko njih mi je čudno. Vodimo tuđe živote, zapostavljajući sebe i svoje probleme, svoje lijepe trenutke! U krvi nam je da osuđujemo. Nečiji uspjeh, nije uspjeh, ničiji uspjeh, naš uspjeh! Ooo, kako bolno, ali istinito. Volimo mi istinu, samo uljepšanu nekim skupim ukrasima, i izrečenu na neki totalno drugi, nama drag način. Sve nam je postalo idealno. Granica između dobra i zla odavno se sastavila, čak sta više, miješa se poput boja, kada želimo od dvije jednu idealnu da napravimo. Crvenu i žutu, jarku narandžastu. Goli se vozamo po biciklima, kažu, takvi smo od majke rođeni. Jeste! Zašto i na zimu goli ne hodamo? Volimo mi tako, zaviriti u ormar, pogledati šta je danas na repertoaru, koju masku navući i koji dio iz pozorišne predstave odglumiti. I mogu ti priznati, poprilično dobre ovacije dobijamo, s obzirom da publika prepozna naš talenat u tolikoj masi aktera! Ponekad poželim da mi je tema vasiona… Ponekad poželim pravog prijatelja kraj sebe.. Ponekad se gušim od tog nekog osjećaja samoće, koji povremeno prestane, ali se ubrzo poput nenajavljenog gosta vrati, a to i nije baš prijatno, kada vas posjeti neko u vašem neredu! Svijet danas! Brat na brata! Žena na muža! Majka na kćerku! Otac na porodicu! Zbog čega? Imovina, ružne riječi, zabrinutost, alkohol.. Dokle više! Želimo mir! Želimo iskrenu ljubav, jaku u srcima, a ne na riječima. Želimo napredak, imamo volju! Ne prihvatati sve što nam se servira kao dato! Dobro promisliti, odvojiti ideale, odvojiti dobro i loše, ponovno iscrtati granice, i ovaj put odvojit laž od istine, a ne brata od brata! Voljeti i crno i bijelo, i poštovati onog koji poštovanje zasluži. Radom i trudom se sve može! I kad dođeš na kraj puta, kad pomislis da nema više, osvrni se malo oko sebe, vidjet ćeš da puteva uvijek ima, samo, na tebi je da odlučiš čijim stopama ćeš kročiti, i kome ćeš put krčiti, jer na tom putu svaka kapljica znoja koju ispustiš, svaka ostruga koja te parne, svaki korak koji napraviš, korak je bliže ostvarenju tvog cilja, našeg cilja. Borim se za društvo dobra! Borimo se zajedno!

 

— Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —

(Visited 363 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments