Društvene mreže i mladi

21 jul
Ubermansch

 LIV

Od pamtiveka, mome je čovečanstvu

Odvraćana pažnja umvanja bez vrednosti,

Veštačkim odnosima i prepredenom učenošću, koja

Parališe i obesnažuje iznenađenja i osećanja,

Poput ratova, straha, svetilišta i umetnosti

Arsenala skokovitog i neprekidnog,

Poput porekla, velikodušnosti ili odmazde.

I primili smo na sebe kao žrtveni dar.

U svetu iluzionizma, svetlucanja i trikova

Sramotno ubeđenje da bezbroj besmislenih: ja

Na razvalinama ličnosti čine čisto i ogromno

Posevećeno i utvrđeno: mi, pravovernog sutra.

                                                                  …      

                                                                                    Miroslav Antić

 

Samoobmana na koju niko nije imun?

Imam ja tako običaj da sebi izmišljam utvare. Nekad su one ljudi, nekad pojave, a nekad i nestavarne realnosti interneta.  Kad želim da se suočim s njima, ja upalim facebook i obilazim zablude. Utvare su za mene svi oni ljudi na društveni mržama koji izgledaju malaksalo i poluživo. Pitam šta bi bilo kad bi oni napustili svoju izmišljenu dušu i vratili se zajedničkoj realnosti. Bi li onda ona bila bolja ili bi je zbog svog stanja još više pokvarili?

Kakav utjcaj društvene mreže imaju na mlade?

Jedna od prvih asocijacija za riječ mladost je sloboda. Doba kad te ništa i niko ne sputava – to jest kada ne dozvoliš da te sputava. Ne robuješ. Iskorištavaš i želiš. Na tvoj život utječu mnogi. Iskustva, osjećanja i misli su dio vašeg zajednički proživljenog života. Veže vas životna isprepletenost. Tako živ, ti postaješ svjestan značaja samoaktualizacije. Želiš nešto uraditi i to uradiš – jednostavno. Sve želje su dio tvojih ambicija i proživljenog. U tebi i tvojim željama nema nikog drugog. Prožet si sam sobom. Vjeruješ da je i kod većine tako. Međutim, jednog dana uočiš ljude koji imaju različite minutaže ropstva. Nisu ispunjeni sobom. Liječe se tuđim osjećajima. Ispunjavaju se stranim ambicijama koje su produkt, opet, stranih ljudi. Oni imaju uvid u veliki broj tuđih života od kojeg nemaju nikakve koristi.

Na društvenim mrežama grade iluziju o sebi onim što vide od drugih graditelja vlastitih iluzija. Zatim se pitaš – pa kako su dospjeli u tu situaciju? Na koji način je nešto tako nestvarno postalo njihova jedina stvarnost?

Odgovor možeš pronaći bilo gdje ako znaš da gledaš. Kad nešto što po prirodi treba biti ispunjeno, bude prazno, tada gubi svoju svrhu. Biće koje nije ispunjeno životnim impulsima postaje mrtvo. Služi drugima za njihovo preživljavanje. Hrane se njime.

Da do toga ne bi došlo, predlažem da izvučemo zaključke na osnovu analize najutjecajnijih pojava na društvenim mrežama – opinion lidera i reditelja.

Opinion lideri su predvodnici (procesa) mišjenja unutar najrazličitijih skupina. Da bi opstali, oni kontinuirano plasiraju novi način razmišljanja međ one kojima ta fukcija nije dovoljno razvijena. Tako se vlastita mišljenja formiraju na osnovu ‘stručnog mišljenja’ nestručnih ljudi.

Reditelji- oni pak, na socijalnim mrežama, pojedincima dodjeluju nedostojne životne uloge koje su daleko ispod njihovog istinskog potencijala. U svojim komentarima podrške nesvjesno nameću mišljenje o profesionalnim i porodičnim uspjesima čime uništavaju vlastitu ideju pojedinca.

Također, na socijalnim mrežama postoje mnogo više tipičnosti nego što se prepostavlja. Osnovne struje u odnosu između osobe i društvene mreže su: davanje, konzumiranje i ‘ ne znam biti sam’.

Davanje– osoba osjeća potrebu konstantnog izvještavanja drugih o svojim aktivnostima. Ovakva potreba rezultira životom kojem je jedina svrha da prikaže šta se desilo umjesto da to isto, jednostavno, doživi.

Konzumiranje– s obzirom da nisam ispunjen sobom, svoj život ću ispuniti životom drugih jer ovaj dan moram nekako progurati…do sljedećeg.

Ne znam biti sam – Vlastita duhovnost nije dovoljno bogata ili je osoba nije svjesna te stoga traži način da izađe na kraj sa sobom.

Svi navedeni čimbenici rezultiraju praznim ljudima koji nisu sposobni da iznjedre pozitivu i da istu prenesu na druge. S obzirom da smatra da nema koristi od pročitanog ukoliko ono ne povećava naše aktivnosti ili ih ne podstiče, predlažem da izvršimo analizu izbora vrste aktivnosti na koje trošimo vlastito vrijeme. Put (tao) kojim hodimo i kog smo izabrali govori o nama, tako, kad popijemo kafu sa svojom samoćom shvatit ćemo koliko u njoj ima gorčine a koliko slasti.

Za kraj, ukrast ću pitanje iz Platonovog svijeta ideja – Kako iznaći podesno ime za milijarde ovakvih uzaludno proizvedeniih modela istih mozgova?

 

                                                                   …

 

Nakon svega vratimo se na početak! Ko zna? možda je u poeziji rješenje?

(Visited 159 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments