Dragi mama, dragi tata

11 okt
Edina Gerzić

Draga mama, dragi ćaća,

Nemoj te se se brinuti dobro sam. Živa,zdrava. Jeste istina nekad me spuca po sred grudi pa mi se plače a isplakati ne mogu.
Ne brinite,  neću prekršiti zakon pred izborne šutnje jer ovdje u Njemačkoj, on ne vrijedi. Ali htjela sam vam nesto reci.
Molim vas, sutra ne glasajte za one zbog kojih sam otišla. Ni za one koji su me izdali. Nebitno koje boje su, naši ili njihovi. Za koje nisam bila sposobna ni vrijedna. Ne samo ja, nego većina mojih prijatelja.
Ni za one kojima je vjera na ustima a najmanje na djelima. Jer sjetite se da zbog takvih ja Bajram slavim sama u tuđini , a vama je tanjiri više prazan na stolu.
Ni za one kojima je sebičnost vrlina, pa se rasporedise na svim mjestima kao gljive poslije kiše. Pa za mene nije bilo mjesta pod tim bosanskim nebom, niti jednog jedinog. A mogla sam dati i više od sebe.

Povukla sam se, spustila zastavu na polja koplja i pružila čiki na granici pasoš.
Nemoj te glasati ni za one koji nakon svake trke mijenjaju dres i na sva usta veličaju novog vodju. Nemoj te učili ste me da se za tim igra i kad gubi i kad dobija.
Nemoj te vala ni za one koji samo popunjavaju izborne liste, a umisliš da će promjeniti svijet.
Ni za one koji obećavaju a ne ispunjavaju, kojima je obraz djon i koji bi dušu prodali za uspjeh, naravno lični. Jer u toj ljubavi prema Bosni, vjerujem samo da Ona voli nas, jer trpi tu gamad na svojoj zemlji ponosnoj.
Nemoj te molim vas glasati nikako drugo nego srcem i razumom.
Ja sam otišla i brat je otišao, glasajte kako bi nam bilo bolje. Za Bosnu koja će biti po mjeri srce i razuma.
Ne treba meni mama,ni snaga koja nas ujedinjuje ni zemlja za sve nas, ne treba mi ni Bosna do pobjede ni pomak , mi mati , ne treba, meni samo treba nekad kad dodjem u stan da nisam sama.  Da ste vi sa mnom, da sjedimo za stolom skupa i da imam nekog svog. I najvise mati da nisam u tudjini.
Za neku Bosnu koja će male promjene doživjeti od ponedjeljka.
Za neku gdje neću samo dolaziti na Urlaub. Gdje ce se radjati bosanska djeca I gdje mi djeca nece nositi u prezimenu von.
Gdje će mi djeca rasti i Enidin paradajz jesti iz Enidine basće. Gdje neću morati švercati ajvar jer ću biti kući.  Gdje granicni policajac nece reci :” Ti mozes u Njemacku, ajvar ne moze!”

Gdje neće biti prazne stolice za Bajram i Božice.  Gdje će nam srce imati snagu Davidovog i Dzenanovag oca i gdje će pravda ispuniti srca Selminog i Editnog oca. Bosna gdje će pravda biti pravda a ne samo san.

Gdje neću sanjati radno mjesto i davati dupe nekim starcima i gdje me neće gristi nepravda sto oni koji svaki ispit prepisase moju djecu u školi uče. Gdje me neće biti strah rađati djecu. Gdje me neće biti strah ostariti.
E za takvu Bosnu glasajte.
Baš sutra.
Allahimanet, ćaća. Allahimanet mama.

— Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —

(Visited 148 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments

Autor Hocu.ba praksa