Došli smo, vidjeli smo, voljeli smo

27 apr
Đani Buljetović

16 ti je godina. 16 godina snova, nada i života. 16 godina, želiš da postigneš nešto, želiš da budeš prihvaćen, želiš da budeš voljen. 16 ti je godina, imaš san, želiš otići.
Budiš se jedno jutro, spremaš ono malo stvari neophodnih za par dana zastašujuće avanture.

Avanture u kojoj ćeš biti prihvaćen, u kojoj ćeš biti voljen i u kojem stvaraš prijateljstva vrijedna života.

Dolaziš na stanicu. Dvije djevojke sjede, iščekuju nekoga. Prilazim, da to su one, AFS volonterke, upoznajemo se, idemo do obližnjeg kafića. Dok čekamo ostale, one su tu ispred mene, sjede, oči im sijaju dok se svega prisjećaju. Prisjećaju se svakog detalja koje su doživjele tokom nezaboravne avanture. Dok pričaju uspomene s mnogim epitetima, zamišljam tu avanturu u glavi. One su sretne, sretne zbog sebe, sretne zbog nas, budućih učenika na razmjeni. Sretan sam ja, uzbuđen sam, strah me, emocije mi se miješaju. Dolaze ostali. U jednom trenutku tu za stolom je samo nas troje, a u drugom već pola Bosne. Konjic, Mostar, Tuzla, Brčko, Goražde… Srce mi titra od sreće, to su osobe kao ja, pune snova, i iščekuju život punim plućima. Dolaziš u prostoriju, tu je 45 osoba, osoba koje ne znaš, ali se za njih vežeš, neopisiv osjećaj. Kao metal za magnet, neopisiva sila koja je stvorila jedno veliko jedinjenje snova, ljubavi, prijateljstva i poštovanja. S tim osobama provodiš tri dana. Tri obična dana čovjekovog života, u kojem ti se dešavaju stvari koje te mijenjaju kao osobu. A do neki dan si se pitao i govorio sebi kako je vrijeme glupo mjerilo čovjekovog života. Dolazite jedni drugima, sretni ste, tužni ste, neki da od vas ne mogu suzdržati svoje emocije. Na trenutak imaš ‘sve’, a to ‘sve’ se vraća na  staro. Te osobe će već sutra biti one osobe sa kojima provodiš svakodnevno sate u školi, staro društvo, stara dešavanja, ništa novo. Vrijeme je za polazak. Puštaš suzu. Um ti govori ne radi to sebi,  to su samo stranci kao svaka osoba koju si do sada upoznao. Stranci koji nemaju krajnju putanju, neko su samo putnici u vremenu. Srce ti govori drugačije. To su osobe koje su te prihvatile, koje te vole i koje ti popunjavaju sve one praznine u srcu koje su nekada bile rezervisane za neke druge ljude. To su osobe sa kojima dijeliš iste snove, iste nade. To su osobe koje te vole. Čuvaj te osobe. Svijet je pun stranaca, ali rijetko onih za koje se vežeš.

(Visited 327 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments

Autor Admin