Dopusti sebi da mi se još jednom desiš

14 sep
Lejla Emšija

Teško je biti sudija i krivac u isto vrijeme, osjećam da to već dovoljno dugo znaš. Sakrivao sam te i branio koliko god sam mogao. Eh, samo da si znala sve načine na koje sam te volio dok si mislila da se cijeli svijet ruši pravo tebi u krilo.

Osjećam da nisi stvorena za nešto prosječno i sada mogu predvidjeti svaki tvoj drhtaj. Sjećaš se one čudne julske noći kada si prvi put otišla? Znao sam to mnogo prije, ali sam te pustio da ideš. U tvojim koracima prepoznao sam ono što se zove promjena. Radovala si me drugačija, a opet ista. Vidiš, nikada ovdje nisi pripadala. Bole me godine koje si ostavila, a tebe bole lažne riječi i to što u tebi vide ono što ne želiš.

Boli kada te gledaju sa željom da te imaju, a ti znaš da oni ne znaju način na koji možeš biti njihova. Želiš da pripadaš, daješ sebe i mnogo više nego što ostali mogu da vide. Ja te još uvijek posmatram sa onog istog ćoška naše ulice kroz koju si kao dijete prolazila, njom ideš i danas, svakim danom sve ljepša, ali dalja i meni i njima. Dok te gledaju vide samo savršeno izvajanu siluetu tvoje haljine, ne zapitaju se šta krije, a ti znaš sta krije i ćutiš.

Sa željom da pobjegneš, stojiš. Ne na raskrsnici, nju si davno prešla. Ti imaš svoj put, a on nije za ulice kojima gaziš. Izabrala si ga onda kada si momku iz skupog crnog auta rekla „Ne“. On se odmah poslije te večeri hvalio svima, jer si ispred lokala punog ljudi izašla baš iz njegovog auta. I tada sam bio negdje iza ćoška i vidio sam sve te poglede, par pognutih glava, jedan uperen prst i tebe.

Nude ti polovne snove, slične onima koje su sanjale sve prije tebe. Nude ti noći, a ne znaju da živiš za jutra. Misle da mogu da te kupe jednom kartom i očaraju zalaskom sunca na trgu Place Dauphine. Nude ti jedan kofer u koji staje sve, a to što ti nosiš ne može da se spakuje. Žele da te kupe sa onim što se lako kupuje.

Bole me i ove noći sve nepremostive dubine u tebi. Oboje znamo da sa njima ovdje nećeš biti srećna. Sudbinu pokušavaju da ti skroje skupim večerama, a one su prejeftine za sve tvoje cijene.

Nude ti granice, a tebi sva prostranstva ovog svijeta nisu dovoljna. Volim način na koji voliš, dok drugi misle da žene kao ti ne znaju da vole. Volim što znaš da pripadaš, dok govore da si otrgnuta, strana i samo svoja. Ne staješ u redove, ne uklapaš se u stilove, kalupi su mali i guše te.

Pamtim sve čudne krivine na tvom tijelu. Znam da sa lijeve strane odmah iznad boka imaš otisak onoga što je prošlo. Bitno je da znaš da ono što tebi treba, nije ovo što ti nude, to ti svaki od njih prećuti.

Pusti ih neka pričaju , mnogo grijeha staje u njihove redove. Znaš da nije problem u onome što traže, već u onome što daju. Ostavi sve i dopusti sebi da mi se još jednom desiš.

(Visited 298 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments