Nakon prenapornog ali interesantnog uvodnog putovanja koje je trajalo nekih 27h napokon smo stigli u Berlin, gdje su nas organizatori uistinu jako lijepo i srdačno dočekali, najprije na samoj stanici, a naknadno i u hostelu „Amstel“ u kojem smo boravili dvije noci.
Ono što je i bio cilj barem tokom boravka u Berlinu se po meni u velikoj mjeri i ispunio, a to je prije svega bilo da se povežu mladi iz cijelog regiona, da se druže i upoznaju na raznoraznim igrama upoznavanja, zajedničkim večerama i slično. Neizostavno je i da pomenem proveden dan sa “lokalnim herojem“ u našem slučaju tj. slučaju moje grupe bivšim beskućnikom Klausom koje nam je prepričavao neke svoje anegdote dok se borio s tim kako da preživi na ulici, vodeći nas na zanimljive destinacije koje su za njega bile jako značajne i vezane za taj period. Berlin kao grad mi se mnogo dopao, iako milionski grad, pretjerana gužva se nije mogla primjetiti na ulici, a klima je posebno priča, jer je Berlin jedini grad koji sam obišao na ovom putovanja koji „promjeni“ sva četiri godišnja doba u roku od pola sata.
Suma sumarum s puno lijepih utisaka nastavili smo svoje putovanje prema „zemlji tulipana„ nadajući se novim avanturama…
** Tekst je nastao u sklopu progrojekta “Putujemo u Evropu” koji su Omladinska informativna agencija BiH (OIA) i Munja Inkubator uz podršku Robert Bosch Fondacije, Balkan Trust for Democracy i partnera organizirali sedmu godinu za redom za studente završnih godina i apsolvente fakulteta univerziteta/sveučilišta u Bosni i Hercegovini. **
