Đurđevak miriše
nebom sunce dugu piše.
Proljeće se pjesmom kiti
s kim ćeš rujno vino piti.
Đurđevdan je pesma kreće
na rame mi lasta slijeće.
I nevjera vjeru moli
da joj srce opet voli.
Vijenac cvijeća rijeka nosi
tabani su mokri, bosi.
Razlio se behar bijeli,
sve miriše, svemir cijeli.
Ko ljepoti da odoli,
Đurđevdan je, a još boli
što ja nisam s onim koga volim.
— Svi stavovi i mišljenja izražena u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —
(Visited 66 times, 1 visits today)
