Dok izlazimo iz Bihaća, počinje me proganjati čudna misao popraćena nekom nervozom u glavi, nesigurnošću u svojim željama i još mnogih osjećaja koji su me šibali ovih dana. Slučajno mi pogled odluta kroz prozor i vidjeh rijeku Unu koja me istog trenutka podsjeti na mjernu jedinicu moje žudnje za tobom. Jednostavno kada te vidjeh ostao mi je tvoj pogled u mislima i vrlo lukavo ušetao u moje maštovite srednjoškolske misli i želje. U svakom trenutku sam tražio tvoj pogled, koji bi bio popraćen osmijehom i budio je u meni nadu, da možda imam šanse ja obični smrtnik. Za mene su pjesma, izreke i citati poenta života. Pokušavao sam dijelovima pjesama dati ti do znanja da te želim. Ema želim te. Tešku bitku sam vodio ova 3 dana i izlazim kao gubitnik. Gubitnik ali sa obrazom. Nisam uspio osvojiti to tvoje srce koje je jedna velika imperija. Ponosan sam na sebe što sam barem pokušao dostići vrh kojim ti vješto i sigurno koraćaš. Nekoliko puta sam uspio i izmamiti osmijeh na tom licu punog sjaja i onog ženskog ponosa. Dok vlada ova monotonija u busu, sad se sjetih da su takve osobine posjedovale samo grčke Boginje. Svakoj životnoj lekcija dadnem naziv, pa ću tako i tebi. U mojim mislima i pričama ćeš ostati djevojka Antičke ljepote. Naprosto svaki dio tebe čovjeka tjera da se zaljubi u tebe. Dugo sam se borio, ali ne uspjedoh. Kapitulirao sam. Pada noć, i postajem svjestan da su tu još nekoliko sitnih sati, da više neću imati odakle krasti osmijehe. Iako iz bitke izlazim sa ordenjem koje se naziva tvoj osmijeh, nosim nekoliko velikih rana. Možda ona i najveća je da će teško neko uspjeti nadmešiiti to što ti imaš. Meni preostaje da ih liječim tuđom i lažnom ‘srećom’. Hvala ti. Naučila si me da život ne daje sve što poželiš. Dok se vozimo nekim planinskim prevojem posmatram sve te blagodati prirode koje su namijenjene ljudima, životinjama, i svima koji imaju koristi od toga. U ovom poređenju shvatam koliku je milost Bog dao onome ko te bude imao. Imao sam potrebu napisati ovo, i poklanjam ti ga kao znak toga da ne pricam svakoj isto, da sam ozbiljan, da te nisam razočarao vjeruj mi. Čuvaj se djevojko Antičke ljepote, nadam se da ćemo se nekada ponovo sresti, te da ćeš mi u znak pozdrava pružiti barem još jednom taj osmijeh.
— Svi stavovi i mišljenja izražena u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —
