Dani kad su sve riječi svijeta suvišne – postoje

12 jun
Merima Telarević

I postoje ti dani kad te sve nervira. Kad sve što želiš je mir i tišina. Kad su sve riječi svijeta suvišne. Kad te pogledi bole. Postoje. I ti dani su upravo sad. Sve je suvišno. Suvišni su pogledi,  osmijesi, riječi, dodiri, uzdasi, treptaji, sve boli. Boli do mjere da želiš udahnuti i zadržati dah dok sve ne prođe, ali ne možeš. Ne možeš isto kao što ne možeš birati kad ćeš živjeti, a kad umrijeti.

Jedino što možeš jeste crtati osmijehe na svom licu i svijet oko sebe lagati da je sve idealno. Ali znaš šta? Ni to ne može dovijeka, jer duša se umori, srce se istroši, a osmijeh i oči izblijede. I tad prestaje biti bitno šta će svijet reći, ali tad je već kasno, jer već tad se sve umrtvilo i nema popravke.

Dušu i srce ne možemo izliječiti niti novu udahnuti niti staviti. Usne odrvene, a oči prazne postanu, i tada živiš jer moraš, a ne jer želiš. Tad si fizički prisutna, a psihički daleko od stvarnosti. Postaješ drvena lutka kojom neko upravlja, jer sama više nisi sposobna da  upravljaš vlastitom dušom i tijelom. I da, to najviše boli, jer tada shvataš koliko nisi cijenila sebe da bi druge usrećila. Shvataš koliko si sebe odbacivala da bi druge prihvatila, koliko si sebe kudila da bi druge izdizala, a to je greška, greška koju kasno uočimo svi, nažalost.

(Visited 46 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments

Autor Meris Bećović