Dan nezavisnosti

2 mar
Adin Bjelić

Bosno moja krvlju natopljena, nikad pokorena… Od Carstva rimskog,
Osmanlija i Austro-Ugarske monarhije, preko “čudne” Jugoslavije do
Bosne ponosne, od svih si, pametna moja, uzela ono najbolje, ono što
vrijedi i traje. Od svih, osim od “čudne”… Od nje uze ono
mračno, srcu teško, nerazumljivo i opet trajno. A kako si mogla
znati… Ti, nevinošću okupana, ali hrabrošću protkana,
tisućljetna. Oni kažu da te nema, a ti im ne vjeruj, kao što im ne
vjeruje ni tvoja Neretva. Gledaj svoju Miljacku prkosnu, a tek Sanu. Sve
one idu, ne staju… A oni bi ih, da mogu, zaustavili. Ali ne mogu…
Kako je rekao jedan čovjek: “Ide Sana, ide Sava, ide Drina, ide
Ukrina, ide Vrbas, ide Bosna, ide Lašva, ide Željeznica, svi oni i one
idu…” Napadoše te jezivo iz tmina hladnog nemilosrđa… Pa kako su
se mogli bojati tvoje ljepote… A prkosna, ti si opet pobijedila,
pobijedio je inat silan bosanski. Ostao je mukli vjetar koji ponekad
uvrijedi rane… Kad bi oni samo znali šta su i koga su napadali… Kad
bi znali samo šta je Bosna… Kad bi znali da je Bosna svjetlo… Bosna
je učitelj malom prvaku. Bosna je miris behara u vazduhu. Bosna je drvo
raširenih grana. Bosna je labud bijelih krila. A kad bi oni znali…
Bosnom nikad niko nije uspio da vlada, uvijek im se to samo činilo.

(Visited 172 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments