Da vam kažem nešto…

7 maj
Mirza Tufegdžija

Još ponekad hodam starom avlijom
Stomačina i vikleri moje rahmetli nane
Već mi izblijedile iz sjećanja.
Dok sjedim na fajrontu sam u kafani,
U tišini bez kraja, u tišini do jaja!
– Probudi se Kodislave! Ah, probudi se Kodislave!
Ponekad se pitam, šta je smisao života?
Novac!?
Novac ne čini ljude sretnima,
Ali mentalno poremećenim osobama očita sreća je,
S parama otići u kladionicu,
Odigrati slučajni sistem i poredak kerova 3-2.
Koliko sam puta govorio teladima od mojih jarana,
Da igraju samo kerove na pobjedu,
Ali ha ja viko ha vo riko!
Zamišljam da se zaposlim u štanceraju u Igmanu,
Ali sada mi samo treba još jedna boca žilavke u Anje u kafani
I još jedno pišanje u Maršalovoj 88.

— Svi stavovi i mišljenja izražena u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —

(Visited 218 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments