Taekwon-do je jedan stil života!
“Subotom mi se sviđa izaći!” – kažu jedni. “Nedjeljom mi se sviđa spavati!” – kažu drugi.
“Najbolji je potući se na gole šake!” – kažu ti neznalice.
“Nismo nikad zajedno!” – kaže ti djevojka/momak.
Neki kažu da nikad nećeš postići ništa, da gubiš vrijeme.
“Počni razmišljati o faxu i poslu!” – kažu ti roditelji.
Ali razmisli, šta svi oni znaju šta znači taekwon-do za mene?!
Šta znaju o tenzijama i živcima koji ti ne daju spavati noć prije takmičenja, bez obzira što je to neko 520.takmičenje za tebe?!
Šta oni znaju borbama i treninzima koje si radio bolestan ili povrjeđen, sretan ili tužan?!
Šta znaju oni o udarcima i bolu koji podnosiš svaki put kada te neko ko ima +85kg (a ti od 56) udari na pripremama za takmičenje?!
Šta oni znaju o toj nervozi koju osjećaš dok čekaš da staneš na tatami?!
Šta znaju oni kako je dobiti ili izgubiti borbu sekundu ili dvije prije kraja,kakav je to osjećaj?!
Šta oni znaju šta ti misliš kad se zagrijavaš 20 minuta prije borbe i zašto se zagrijavaš pola sata za borbu koja traje 4 minute?!
Šta oni znaju kako je loše kada moraš pauzirati zbog povrede?!
Šta oni znaju koliko boli slomljen nos, ruka, rame?!
Šta oni znaju o osjećaju u duši kad zbog povrede moraš predati borbu?!
Šta oni znaju o hladnim tuševima koje si doživio od trenera, protivnika ili samog sebe?!
Šta oni znaju koliko ja volim ovaj sport?!
Šta oni znaju o mojoj drugoj porodici, o mojim prijateljima, najvećoj podršci, najvjernijim navijačima?!
Šta oni znaju kakav je osjećaj popeti se na pobjedničko postolje. Kakav je osjećaj primiti priznanje koje kaže ‘DA NAJBOLJI/A SI’?!
Da li će oni ikad doživjeti taj ponos? Znaju li oni da u taekwon-do-u sve počinje i završava sa poklanjanjem,znaju li da to poklanjanje znači poštovanje? Tatami,tribine, sam za sebe ili srcem za ekipu, a na drugoj strani tatamija ista stvar.
Ulaskom na tatami prestaje svaki zvuk. Ti,protivnik,sudija i trener, tu nestaju svi drugi oko tebe… Da li će oni ikad saznati kakav je to neprocjenjiv osjećaj!!!
Ljudi koji te nepodržavaju i ljudi koji te vrijeđaju ne znaju da je jedan klub – jedna duša! Šta oni znaju, zašto je ovo naš život?!.
Dosta ljudi kaže: “Taekwon-do nema veze sa životom! To nije sport za žene. To nije sport uopšte!” – ne znam znaju li o životu, ali o Taekwon-do-u sigurno nemaju pojma!! Vrlo je jednostavno kritizirati borce i borilačke vještine,smatrati ih grubijanima, ali hoćeš li na tren da to probaš,prijatelju? Prestati da ih gledaš iz udobno namještene sobe i pričati kako nemaju pojmama. Kako bi oni to bolje. I staviti rukavice, i ući na onaj tatami.
Za neznalice si konfliktna osoba, spremna na tuče. Ali nitko ne zna žrtvu koju podnosiš kako bi došao i stao na tatami i pogledao se oči u oči sa protivnikom!! Iza jednog taekwondoiste ima jedna propuštena mladost kako bi ostvario san!!. Gubimo momke,djevojke, obiteljske trenutke,rođendane, izlaske, ljeta.. Ali ljudi to ne vide-samo govore da trčimo za za budalaštinom! Kako je to sve lako, bezveze i jednostavno. A ne znaju da nam je da bi došli do onog postolja trebalo pet puta više vremena i truda nego što oni mogu u svojoj glavi da zamisle. Poštujte te ljude, borce, jer samo mi znamo koliko smo vremena, truda i znoja uložili u to da bi se mogli nazvati taekwondoistom. I svaki dan ulažemo još više da bi mogli s ponosom da zadržali taj nadimak.
Teakwon-do nije sport. Taekwon-do je stil života.!
