Potpuni mrak u sobi. Troje njih, zadihano, ulaze u sobu i pokušavaju naći mjesto da se sakriju. Počinju da paničare, jer soba je prazna i veoma mala. Nemaju gdje da se sklone od opasnosti. Ostalo im je samo da sjednu na pod i da šute. Od kakve opasnosti bježe? Ni oni sami ne znaju. Znaju da to, šta god da je, ostavlja crven trag iza sebe dok se kreće i može da ubije samo jednim pogledom. Jedan od njih je ustao i počeo hodati nervozno po sobi. Govorili su mu da sjedne, može ih čuti. Ako ih nađe gotovi su. Odjednom su čuli neke čudne glasove izvan sobe, onaj je odmah sjeo i svi su se ušutjeli. Taj trenutak je trajao kao čitava vječnost. Imali su osjećaj kao da je svijet sačinjen samo od te sobice i tog čudnog bića koje ih proganja. Sad desno, sad lijevo, zvuk kretanja i disanja se čuo neprestano. U bilo kojem trenutku može ući u sobu i sve ubiti. Neće imati vremena reagirati i zatvoriti oči. U slučaju da zatvore oči kada čudovište uđe, postoje šanse da će se spasiti. Čudovište ih možda ne vidi dok imaju zatvorene oči. Dok su sjedili i čekali da opasnost prođe, onaj isti je pored sebe vidio letvu sa par eksera zabijenih u vrh. Nervozan i pomalo ljut je uzeo letvu, ustao i krenuo prema vratima. Momak i cura, što su mirno sjedili i samo čekali da prestane sve, su ustali i pokušali ga zaustaviti. Nisu bili uspješni. Odgurnuo je curu, koja se spotaknula i udarila glavom u zid. Cura je ležala na podu u nesvijesti. Zadnje što je vidjela je kako dečko sa letvom otvara vrata. Sve je postalo crno.
Kada je došla sebi, vrata sobe su bila otvorena, pored nje su ležala dva mrtva tijela. Nisu imali glave na ramenima. Kroz vrata je prodirala svjetlost Sunca s polja. Soba je bila prekrivena krvlju i njihovom utrobom. Brzo je istrčala iz sobe i vidjela da je soba u kojoj je provela čitavu noć stvarno bila odvojena. Ostatak kuće je bio udaljen jedno pet metara od sobe. Pala je na zemlju i povratila. Jedva se digla na noge i krenula trčati u smjeru suprotnom od crvenog traga.
