Čitanje je mainstream?

22 jan
Azra Berbić

Postoji nešto što je mnogo važnije od svake logike, to je mašta – Alfred Hitchook.

 

Neki od nas su prirodno maštoviti kreativni. Kažu, ako ste riba u horoskopu predodređeno je da budete skloni maštanju. Da li to znači da položaj planeta utječe na to da li ste maštoviti ili ne? Nisam sigurna da se mogu složiti s time jer, eto, riba sam u horoskopu, ali nisam uvijek bila sposobna maštati i da tu maštu i kreativnost oslobodim i iskoristim. Čitanje svega što mi je došlo pod ruku mi je pomoglo da razvijem svoju kreativnost i maštu, ali se čini da to danas više nije tako.

Sve češće čujem mlade ljude kako s pono-som govore o tome koliko malo knjiga su pročitali.

Ponose se time što vješto izbjegavaju čitanje lektira i smiješno im je kada kažete da svakodnevno čitate knjige jer su uvjereni da je to uzalud potrošeno vrijeme. S druge strane je evidentno kako ti isti mladi ljudi, skoro svakodnevno, na društvenim mre-žama objavljuju citate velikih književnika, filozofa i mislilaca stvarajući pritom o sebi najčešće izvještačenu i lažnu sliku intelek-tualno izgrađenih individua samo da bi ispratili trenutni trend.

Sasvim je u redu pratiti trend ukoliko zaista osjećate da se možete na neki način iden-tificirati kroz takve aktivnosti, ali činjenica je da najčešće mladi ljudi ne znaju ništa o liku i djelu pisaca koje citiraju i nisu pročitali niti jedno djelo od pisca kojeg citiraju. Apsurdno i ironično u isto vrijeme.

Nedavno sam razgovarala s rodicom o važnosti čitanja za izgradnju intelektualnog i duhovnog segmenta naše ličnosti. Ona je nedavno završila srednju školu. Kaže da bi radije umrla nego pročitala knjigu koja ima više od dvije stotine stranica, da je to učinila samo jednom i da se kaje. Pokušala sam joj objasniti kako ne postoji knjiga, bez ob-zira na autora, žanr i tematiku, koja nije korisna i da se iz svake pročitane knjige može nešto naučiti. Nažalost, nisam uspjela promijeniti njen stav, bez obzira na to koliko su se moji argumenti u tom razgovoru činili ispravnima i utemeljenima. Vjerujem da bi isti rezultat bio da sam isti razgovor vodila s nekom drugom mladom osobom ali istovremeno sam svjesna i sretna jer znam da postoje mnogi mladi ljudi koji se slažu s mojim stavovima.

S druge strane, moja najbolja prijateljica nije imala prilike niti vremena čitati bilo šta što nije vezano za njenu struku, školovala se za ilustratoricu i praktični rad joj je odu-zimao mnogo vremena. Običavala je reći da ne voli čitanje jer broji stranice do kraja knjige nakon svake pročitane stranice. Svoje slobodno vrijeme trošila je na druge konstruktivne aktivnosti ali skoro nikada na čitanje.

Na sreću i njeno zadovoljstvo, to se promijenilo. Shvatila je da je joj je njeno školo-vanje, koliko god ono kvalitetno bilo, onemogućilo da razvije ljubav prema čitanju i da nema pojma kakve knjige voli i kakve bi voljela čitati i odlučila je da čita sve što joj se „na prvu“ svidi, bez obzira na autora i žanr. Tvrdi da se osjeća preporođeno u du-hovnom, emocionalnom i intelektualnom smislu i kaže da sada konačno možemo voditi kvalitetne diskusije o književnosti.

Rečenica koja je nedavno poljuljala moju teoriju da je mainstream ponašanje neči-anje knjiga je nedavni razgovor s prijateljem iz Pakistana kojeg sam upoznala na MUN konferenciji. Pitao me je kako provo-dim slobodno vrijeme, i nakon što sam odgovorila da najčešće čitam i pišem rekao je da njega čitanje uopće ne zanima jer je to previše mainstream za njega i da mu je to previše dosadna aktivnost.

Zapitala sam se da li mladi ljudi u njegovoj domovini i u drugim državama širom svijeta toliko često čitaju knjige kao što on tvrdi, da je to postalo trend i kako to da se na Balkanu stvorio trend nečitanja? Da li odluka mladog čovjeka da čita ili ne čita ovisi od toga kakvom se trendu trenutno priklanjaju njegovi vršnjaci?

Mnogo dilema ali najbitnije pitanje koje se postavlja jeste i rješenje svih dilema. Kako uvjeriti i naučiti mlade ljude da svoje odluke ne donose na osnovu tuđih stavova i da je uredu ne pratiti trend ako je to zaista ono što oni osjećaju da žele, a ne samo iz puke potrebe da se razlikuju od drugih, na bilo koji način i pod bilo koju cijenu? Kako ih uvjeriti i da je, također, sasvim uredu pratiti trend ako to mi želimo, a ne zato što nam je to nametnuto od strane društva?

**Tekst preuzet iz časopisa Preventeen**

(Visited 182 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments