Iako smo već shvatili da je Bosna i Hercegovina po mnogo čemu autsajder današnjeg modela moderne države, ipak nas novitetima ne prestaje iznenađivati (čitaj razočaravati). Zaista bi neke poslijeratne običaje u bh društvu, zakonski trebalo zabraniti, čak štoviše istrijebiti, ako ništa, onda zbog nas nekoliko endema bh vrste koji smo ostali obitavati na svom tlu, na pašnjaku ništavilosti.
Interesantno je što svi govore kako bi nova revolucija promijenila stvari nabolje, da je svaka dobra odluka u povijesti čovječanstva rođena revolucijom. Nakon takvih rečenica, zaista je potrebno izaći malo na čist zrak, jer ukoliko se okrenemo oko sebe, općine, gradovi, ulice – puni su revolucija. Međutim, pitanje je o kakvim je revolucijama riječ. Nisu baš sve pozitivne… Po pitanju razvoja tehnologije, novih aplikacija, na nivou smo jedne sasvim solidne europske države. Kada je riječ o modnim izričajima i tu smo poprilično revolucionarni i brzo prihvaćamo savjete i ”must have” asesoar iz svakog mogućeg modnog časopisa svake moguće sezone. To nije pohvalno, bar ne u ovom stanju tihog kaosa u kome se država guši već 20 godina.
Zatrovani smo idejom da treba revolucionarno rušiti pojedine stereotipe, degradirati tradiciju naroda a poticati neke iskrivljene vrijednosti (u formi razvoja osobnosti kroz praćenje modne industrije te trošenje novca na vanjštinu gdje unutarnji razvoj biva apsolutno zapostavljen). Prioriteti društva su poredani po nekom anomalijskom redoslijedu, gdje su bitni lajkovi, original modni dodatci s nekim brendiranim imenom poput navedenih u naslovu. I nažalost, to je vrhunac sveopćeg razvoja jedne prosječne mlade osobe u BiH. Kada bismo analizirali jednu prosječnu mladu osobu koja je u ovom vremenu i u ovom društvu bombardirana nepisanim pravilima modnog izričaja, načina ishrane, načinom opisa fotografije na instagramu i broju koktela koje mora popiti subotom navečer, našli bismo psihičke poremećaje poput anksioznosti, depresije i poremećaja osobnosti.
I kao na pladnju, na vidjelo je izneseno da smo siromašnija zemlja nego što mislimo. Ne striktno ekonomski, koliko duhovno, obrazovno i kulturno. Siromašni smo istinom, realnošću i pravdom. Kroz modu i glazbu (ma što to bilo) dvadesetog stoljeća, uporno se provlači neki kult umjetnog, umjesto umjetnosti. Kult neke istosti, istovjetnosti kao da želi napraviti univerzalno mišljenje, univerzalne, unformirane osjećaje, želje, pa čak i fizički izgled cijelog društva. Zapitamo li se što nas to toliko truje i terorizira kroz medije da postajemo kao namirnice na polici trgovine s istim bar kodom? Propadamo (osim zbog svetog predsjedavajućeg trojstva BiH) zbog maloumnosti i uskoće pogleda na svijet. Welcome to Bosnia and Hercegovina.
Dobrodošli u Raj na Zemlji i u Zemlju u paklu. Gdje su ti roditelji koji misle da su djetetu dali sve ako su mu dali ključeve BMW-a, iphone, ormar markirane odjeće i plaćeno ljetovanje na Zrću? Zašto ste roditelji samo biološki? Gdje su mentalna i emocionalna vezanost i solidarnost s vlastitim djetetom? Vaše dijete je nejako i u 20.godini života (pa i poslije) ukoliko je materijalno bogatstvo sve što mu pružate. Zašto djetetu dajete tako malo, samo automobile, skupu odjeću i razvratne provode? Poklonite mu svoje vrijeme, pažnju, odgoj, savjet i ljubav prema obrazovanju i kulturi. Poklonite djetetu tu neopipljivost, vremensku bespovratnost, i to će mu jedino vrijediti. Jer samo to neuhvatljivo i neponovljivo ima neprocjenjivu vrijednost. Zato i jeste tu samo na trenutke. Sve ostalo zavarava.
Neka vaše dijete proširi svoje vidike i pronađe motive za vlastiti život. Naučite dijete da Meša Selimović nije bio lokalni uzgajivač junaca, ali i to da uzgajivač junaca treba biti poštivan isto kao veliki Selimović. Naučite i sebe ponešto. Naučite da razlike među ljudima ne postoje dok ih mi sami ne napravimo. Radije pravite razliku između prave glazbe i turbo šunda polugolih pjevačica u pokušaju. Naziv pjevač danas se uopće ne podudara s tom profesijom. Profesija s glasovnog i duhovnog područja prešla je na tjelesnu (pa su pjevačice uglavnom rekonstruirane silikonskim umetcima i po tom jesu jedino ”pjevačice”.) Razlikujte umjetno i umjetnoST. Pređimo s te površnosti dublje u tlo. Zabijmo motiku morala i kopajmo, tražimo. Nemojte samo reći da se stidite uzeti motike u ruke koje su vas hranile prije 20 godina. I ta lažna gosposnost nas vodi u realnu dekadenciju. Baš zbog tog što naša nacija misli da odijelo čini gospodina, gospodski propadamo i kulturno i ekonomski.
Obući odijelo i smatrati se gospodinom očito je mnogima jedina satisfakcija kako bi se osjećali velikima. Ostavimo po strani sve te markirane vrećice s potpisima Chanela, Guccija i Prade. Uzmimo knjige u ruke, naučimo čitati i razumjeti. Dok su nam god najgledanije TV emisije one poput Farme i Grandova, mi smo na intelektualno-socijalnom nivou ljudi iz vremena neolitika.
Živimo u zabludi. U paralelnim svjetovima; u fizičkom smo loše kopije modela s milanske piste posljednjeg Fashion Week-a, a u duševnom smo Petko Frulaš band, kojemu je najveći problem organizirati teferić za alkoholiziranje. I dok nam tjelesni hedonizam bude ugrožavao mentalni, teško da ćemo se riješiti loših –izama. Nacionalizmi, pesimizmi, negativizmi, anarhizmi, snobizmi, idealizmi, idiotizmi, here we are. I bit ćemo tu dok god paradiramo po ulicama u lakiranim cipelama, a oštećenih razmišljanja i morala.
Chanel, Gucci, Prada i bosanska parada
14
mar
(Visited 439 times, 1 visits today)
