Čemu još filozofija?

1 avg
Ivan Petković

Apsolvent sam na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Banjoj Luci, na odsjeku za filozofiju.
Jedna stvar koju me je praktično svako pitao kada bih u razgovoru rekao šta studiram, bila je a šta misliš raditi s tim? Istina, ne mogu reći da ću lako pronaći posao nakon studija, posebno u struci kao profesor, ali ništa nije nemoguće. Tome mogu dodati i to da trenutno stažiram u entitetskom parlamentu što možda govori da ipak studije nisu toliko beznadežne. Uostalom nisam upisao studije filozofije i pritom računao na tržište, računao sam na to da želim raditi ono što volim i što mi neće napraviti pakao od života.
Slobodno mogu reći da je za mene filozofija jedna od najboljih stvari koje sam otkrio u životu. To je bilo ono nešto što sam oduvijek tražio, a nisam znao gdje je. Čitati Antičke spise najvećih genijalaca kao što je bio Platon to je nešto veoma impresivno, a u isto vrijeme toliko aktuelno. Tek kad počnete izlaziti iz svakodnevne samorazumljivosti onda shvatite kolika je težina samih pitanja.
Naizgled obično pitanje može da vas poprilično intrigira, kao što je ko sam ja? Ili, zašto je ono što biva a ne čak ništa? Tajne svemira, ljudskog života i dubine okeana su nešto pred čim je teško biti ravnodušan. Svi moji pogledi na istoriju, umjetnost i cjelokupnu nauku uopšte su se radikalno izmjenili. Proučavajući filozofiju povijesti uvidio sam da je ona istorija koju smo svi učili tokom obrazovanja samo dio istorije. Ona je zapravo ona izvorna istorija bez reflektivnog i filozofskog osvrta. Knjige su kao vremeplov, one mogu učiniti da se vratite u 19.vijek i osjetite duh vremena. Filozofiju prati glas da je beskorisna da samo postavlja pitanja a ne nudi nikakva rješenja, da je dogmatska i nema utemeljenje. O tome bi se dugo moglo raspravljati. Stvar je u tome da se stvar mit o svemoći nauke, to je nešto što nas prati već jako dugo i poprilično uzima maha. Upitno je koliko je nauci stvarno stalo do istine i koja je njena stvarna namjera. Naučnici često izjednačavaju istinu sa tačnošću u mjerenjima, što dakako nije stvarna slika. Potrebna je jedna cjelina svih oblasti ali ne u modernom smislu nauke, već u onom smislu Antičkog znanja. Kako Aristotel kaže, ruka odsječena od tijela više nije ruka…
Uprkos svim naučnim i tehnološkim dostignućima naučnici povremeno izađu u javnost i konstatuju kako ipak nisu mogli predvidjeti određena dešavanja i reakcije. Tu se postavlja pitanje koliko su jaki temelji naučnih istraživanja tj.da li na pukim pretpostavkama grade svoje teorije? Koliko je savremena fizika posudila od metafizike? Sve nauke su ponikle od filozofije, npr.psihologija kao “nauka o duši” se bavi proučavanje psihičkog života, procesa i osobina. Dok se filozofija vraća na ono fundamentalno, postavlja pitanje o porijeklu duše i njenoj sudbini! Ovo ne treba da znači da je ona neka apstraktna oblast koja se bavi izričito metafizičkim pitanjima. Živimo u svijetu u kojem čovjek već 70 godina ima mogućnost da potpuno uništi planetu i čovječanstvo kao takvo.Filozofija nauke i tehnike su velike i neiscrpne oblasti, čije vrijeme vjerujem tek dolazi. Tehnika kao naša biološka evolucija, tehinka kao naša nova priroda… Samo su neke od mora tema koje nam se same nameću.
Ono što hoću da istaknem da su sve ove oblasti itekako uvezane i kroz sve njih se proteže jedna misao, a to je da je čovjek u svojoj prirodi poetsko biće. Tehnika koja je nastala od riječi techne a znači umjeće ili vještina, u svojoj suštini nema ništa tehničko, bilo da tehniku afirmišemo ili negiramo. Za stare Grke ona je značila pro-iz-vodeće “razotkrivanje” i pripadala je poiesis-u.
Odgovor na mnoga pitanja vjerovatno nikad nećemo dobiti, ali nije uvijek cilj u odredištu ima nešto i u samom putovanju. Nije svako ko luta izgubljen.

(Visited 426 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments