Carpe Diem

23 nov
Sadbera Tuka

Bude tih sretnih dana, kada bih osmijehom zaustavila metak uperen u mene. Kada bih svojim mislima natjerala ružu da procvjeta i sunce da izađe iza oblaka. Volim te nasmijane dane, kada nam i nebo zavidi na sreći. Kada prebaci ruku preko mog ramena i samo hoda kraj mene, a u meni. Tako često dignem glavu prema nebu, i zahvalim se na tome. Na momentima koji se urežu duboko. Imati mir i ljubav u jednom, to je ono što nas čini živima, a isto tako i sretnima. Sreća se pronalazi u nekim ne tako velikim stvarima. U kockici čokolade, u ljepoti jeseni, u sjaju nečijih očiju i toplini nečijih usana. U širokoj zraci sunca koja se probije kroz staklo prozora. U zelenilu livade i žuboru rijeke. Tako je, ona se u svemu može pronaći kada si voljen, i kada voliš. Kada osjetiš spokoj u duši, i to je sreća. Kada ona poprimi lijepe boje i umilne zvuke. Kada treperi od nečijeg dodira. Kada ti on tiho šapne jedan poljubac. Tako, poletim. Bojim se da ne padnem, ali uvijek čuvam zrno nade u džepu. Nosim ga kao amajliju. On je moja amajlija zavezana oko srca. Vrjednija od zlatnih dukata i dijamanata. Pustila sam da teče mojim venama. Da ovu jesen čini još ljepšom, i da svi dani budu oni nasmijani. I mi u njima.

(Visited 108 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments

Autor Admin