Burek, pita od ljubavi

2 feb
Adis Saličević

Ne. Nije ovo još samo jedna političko-nacionalistička spika o tome ‘ko je veći srbin, hrvat ili bošnjak’. Ovo je iznad toga. Iznad svih antisemitskih netrepeljivosti nemoralom zatrovanog naroda. Ovo je priča o rahatluku, meraku i svetinji. Ovo je priča o umjetnosti, kvaliteti i trajnosti. Ovo je priča o nacionalnom ponosu. Jednom, jedinom i neponovljivom, begu BUREKU. (I ne, Dino Merlin, sa ovim nema ništa, baš kao niti Željko Pervan.)
Priča datira iz davnina, dok još su momci krali najljepše djevojke iz drugih sela i ženili ih protiv volje svijeta, a neki nerijetko i glavu zbog toga gubili. Priča se da je jednom neki vrli konjušar po imenu Ahmed, zaljubljen do ušiju, ukrao kćerku sarajevskog kadije, Uzeir-paše i najljepšu djevojku u regionu koju su prosili prosci od Travnika do Istanbula. Pomutnja tad je nastala. Razjareni kadija izdade nalog da se kradljivac uhiti i objesi ispred kuće, te da se nakon toga spali njegovo imanje. Zaljubljeni Ahmed, vitkog i markantnog stasa, nije se obazirao na kadijinu razjarenost, a niti Emina koja se zaljubi u neustrašivog konjušara i pokloni mu svoje srce. Ahmedova majka, udovica Subhija, pripremi gozbu za svate i pozva komšiluk da se proslavi ženidba sina jedinca. Ta vijest stigla je i do kadije koji odmah sa desetoricom janjičara pohrli da vrati svoju kćerku i pogubi kradljivca Ahmeda. Kada stigoše, svijet se razbježa, kud koji mili moji, a Ahmed hrabro stade ispred kadije držeći za ruku njegovu mezimicu Eminu.
-Bujrum, Allah vas nagradio, što posjetiste moju skromnost. – progovori Ahmed.
-Ti ćeš na vješala, a kuća u plamen, tako mi Boga, što ukrade od mene moju jedinicu. – ljutitim glasom mu odgovori Uzeir-paša, a zatim naredi janjičarima da ga uhvate i objese ispred kapije.
Tad kroz suze progovara prelijepa Emina:
-Babo, Allaha mi dragog, halali meni na ljubavi prema Ahmedu. Ako njega objesiš objesi i mene pored, jer ionako ću za njim umrijeti.
Uzeir-paša je mrko pogleda i naredi da se skloni u stranu, dok janjičari oko vrata stežu omču hrabrom Ahmedu.
– Čestiti i pravedni Uzeir-beže, ne ubijajte ljubav. Ako ubijete ljubav, zapalite i Bosnu cijelu jer u njoj sem mržnje ništa ostati neće. Nego, umjesto toga, sjednite sa nama za stol i počastite se našim skromnim jelima i blagoslovite ovo dvoje mladih što odlučiše voljeti se. – suznih očiju i tihog glasa zamoli Ahmedova majka ljutitog kadiju. Pa nastavi dalje:
– Mi nemamo mnogo. Tek nešto malo kuće koju svojim rukama sagradi moj muž, rahmetli Ševal što život dade za sultana i carstvo, a nikada nikom zuluma ne počini. Allah mu džennet podario. Ako nekoga želite vješati, objesite mene, jer bez moga jedinca ni moga života nema. Ili se počastite i blagoslovite ovo dvoje mladih, vašu ružicu Eminu i moga karanfila Ahmeda.
Uzeir-paša tada siđe sa svoga vranca, isuka sablju i odloži je na zemlju. Naredi janjičarima da skinu omču sa Ahmedovog vrata i da ga oslobode, a Eminu svoju suznih očiju zagrli i reče:
– Miljenice moja, umalo se svadba u džennazu pretvori, a hajr je u ljubavi i rađanju. Halali babi svome zulumske misli i budi najbolja svome ljubljenom, jer moj blagoslov imate.

Posjedaše tada svi za stol. Sretni i blagoslovljeni konjušar Ahmed i kadijina miljenica Emina, zajedno sa Ahmedovom majkom Subhijom sa jedne strane stola, a sa druge strane sjede, sad već raznježeni kadija Uzeir-paša sa svojim janjičarima. Od hrane, koju su gosti već ranije pojeli, ostade samo jedna tepsija pite sa mesom za poslužiti, koja bješe omiljena kadijina hrana. Nije bilo mnogo za najesti se, ali Subhija bješe vrsna kuharica i njena pita se svidi kadiji, te je on pohvali kako bolju pitu nije jeo. Nakon toga kadija izdade naredbu da se na sva veselja i dogovore mora posluživati jelo smiraja, inata i ljubavi, kojeg nazva burek.
Od tada burek postade nezamjenjiv na bosanskim gozbama, i kod bogatih i kod siromašnih, a inat bosanski hranu svoju dobi i tako opstade stoljećima.
Pokušavaju zulumčari da to promjene izmišljajući kojekakve nove recepte i nadivajući im naziv poput ‘burek sa sirom, burek sa zeljem, burek sa krompirom i tako redom’, ali bezuspješno. Jer svaki bosanac zna da je samo jedan BUREK, A SVE SU OSTALO SAMO OBIČNE PITE.

— Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —

(Visited 60 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments