Budućnost kakvu želim u Bosni i Hercegovini – jedan krov za sve nas

1 dec
Lejla Srna

Često razmišljam i sanjam o budućnosti BiH, ne zato što to želim, nego što me sadašnja situacija dovodi do toga. Obično u razmišljanju o budućnosti zemlje u kojoj živim javi mi se metafora da Bosna i Hercegovina čini jedno veliko drvo sačinjeno od istih listova koji predstavljaju narod. Narod, koji se ne bi trebao razlikovati po rasi, naciji i vjeri, kao ni lišće ko veličini, srtukturi i boji. Drvo bi trebalo predstavljati stabilnost za lišće koje raste, razvija se i čini drvo bogatijim, tako bi država trebala pružiti sigurnost za narod koji živi i radi u njoj. Razlike na drvetu su neprimjetne, lišće svojim izgledom čini ljepotu drveta, kao što narod svojom slogom i mirom čini uređenu domovinu. Svugdje sreća vlada, osjećaj ispunjenosti se javlja. Harmonija se osjeti, političari su lego kockice posložili i osmjehe na lice nam donijeli. Mašta mi se širi kao u igri „vezeni peškiri“. Ruka ruku dodiruje žudeći za igrom ne gledajući ko se s’ kim dodirnuo. Da li je Saša do Lejle ili Nikola do Sumeje, djeci je to najmanje bitno jer igra ne smije da trpi neprilike snažno. Pružiti ljubav, osjetiti sreću to znaju svi ljudi bez obzira na naciju i vjeru. Uređenost je nastupila, sigurnost se pojavila, ekonomija napredovala zemlja konačno postala prava domovina. Mala je BiH po površini, ali je itekako bogata.

Bosna i Hercegovina predstavlja zemlju koja ima mjesta za sve ljude različite nacionalnosti i vjere. Ljude koji čine domovinu koja treba da se gradi mirom i slogom sa ljubavlju i voljom.

Zemlja u kojoj sam rođena, zemlja u kojoj živim, zemlja kojom hodam, zemlja mojih predaka, biće zemlja mojih potomaka, jedna i jedina Bosna i Hercegovina, moja domovina!

(Visited 1.819 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments

Autor Admin