Breme generacije koja mijenja svijet

16 maj
Sadžida Balić

Svjesni toga da je prošlost vrlo važna učiteljica budućnosti, osvrćući se godinama unazad, još uvijek stojimo na istom mjestu. Tražeći odmazdu, istovremeno tražimo utjehu u prolaznosti vremena, da će sve biti dobro, ali ne i zaboravljeno. Zagovaramo mir, a mira sve manje. Vraćaju se slike krvave prošlosti, zatočene u bljeskovima noževa. Svjedočimo jednoj novoj generaciji – generaciji koja će da mijenja svijet, ali ostaje nam da pričamo i ukazujemo na ono što ne smije da se zaboravi, niti ponovi.

Začuh jednom jecaj dječaka sklupčanog na mezaru svoga oca, koji je život izgubio u ratu. Uporno je ponavljao pitanje: ,,Zašto me ostavi, oče?“ , a riječi su se gubile u beskonačnom prostranstvu ogorčene zemlje.

,,Boljet će te!“ –  pomislih!

,,Tražit ćeš odmazdu i možda izgubiti!“ –  pomislih!

Taj čovjek, samo jedan u nizu, otrgnut je sa svog ognjišta, uskratio je potporu svom sinu, nastojeći mu obezbjediti bolju sutrašnjicu. Svaki dan govorimo da će biti bolje, ali nikako da dočekamo to bolje. Živ čovjek postane ovisan o nekom poroku pa na kraju nekako izvuče živu glavu. Jedini porok koji te izjeda poput termita, preuzme tvoj um je vlast! Ovom poroku niko se ne može oduprijeti. On te proždire, mumificira, želiš još, malo ti je sve! Žedni su krvi, hoće da drugi pate, da njihove uši samo čuju jecaje, uzimaju ulogu Boga.

Nikada neću moći shvatiti šta to ljude natjera da se međusobno ubijaju, kakvu korist imaju od toga? Zar oni misle da za takve postupke neće odgovarati? U zabludi su, dopuštaju da njima upravlja mržnja, koja vlada između vlastele, koja i šakom i kapom pribavlja sebi.
U Bosni i Hercegovini, hiljade i hiljade ljudi nestalo je, baratajući oružjem kao djeca u igri. Crna zemlja progutala ih je, kosti oglodala i izbacila, kako bi objasnila šta se desilo onima koji su bili vođeni mržnjom. Ubijali su svoje sunarodnjake, kao da su im mozgovi isprani. Zbog čega? Zbog vjere?

O, čovječe, pa koliko to Bogova ima? Zar je to bilo vrijedno toliko života, toliko krvi? Kako sada nakon toliko godina da se sudi preživjelima? Uostalom, ko može biti toliko bezdušan pred očima ispunjenim suzama i strahom? – Samo nečovjek, jer u današnji vakat čovjek je teško biti. Opsuješ, prevariš, pa ostaneš prav – zdrav, ali da ubiješ čovjeka, a da prođeš nekažnjeno, e to ne očekuj! Otkad je svijeta i vijeka, ljudi čine nered na Zemlji. Boja očiju, boja kože, nažalost, vijekovima je bila podstrek za zločin. Ljudska nesigurnost i pohlepa tjera ih na ovakav čin.

Pitamo se kako suditi pojedincima, čija je igra zajednička?
Zaslijepljeni osvetom, privode sudu  krivca, kažu : ,, Zbog njega smo u gubitku, sudite mu krvnički!“. Ne znamo da iza tog suda ima sud i opet sud, pa tako u nedogled.
Vrtimo se u krug, ne daju da nam rane zacijele, svakim danom  nas  podsjećaju na to. Izgubljeni u vrtlogu života, preživljavamo, varamo, gubimo vrijednosti. Ti isti, reinkarniraše se, navode  nas da sami sebi rupu kopamo, oni misle da smo ništa, da su naši životi poklonjeni. Eh, kuku nama s nama!

O, čovječe, koga da kriviš, kome da sudiš? Živiš u svijetu koji je bogat bijedom duše. Rađaš se s mržnjom, uče te da mrziš, pa čemu se nadaš? Ne smiješ  dozvoliti da te  prevare. Ne ovaj put! Izađi iz okova nesigurnosti, traži pravdu, bori se za sebe, za duše nestalih. Osvijetli njihova imena, pravda je spora, ali dostižna. Imaj vjere, u tome ti je spas.

Očajna majka traži pravdu za svoju djecu. Boli je duša, utroba se grči, srce poskoči u grlo kada pomisli na izgubljeno čedo.  Ali ne posustaje! Imaj strpljenja, majko, bori se za svaku suzu, za svaku neprospavanu noć, za oči koje više nećeš gledati. Učini njihovu smrt dostojnom, porazi umišljene ideale. Nema tog suda koji može da presudi zabludjelom čovjeku, ali neka to ne bude prepreka za odmazdu. Generacijama i generacijama kao djecu plašili su nas raznim izmišljotinama, koje nikome ne mogu nauditi. Dijete  kao budućeg čovjeka treba učiti da se čuva lažnih ideala, da se njima ne povodi.

A ti, gospođo Evropo, ošinula si ispružene ruke, oglušila o bolne krike, sada imaš priliku da ispraviš počinjene greške, ne ruši ponovo započete temelje, sve je još tako bolno, rane su svježe. Ovaj put postupi ispravno! Ne igraj na kartu lažnog zakona u ovom cirkusu.

Biju nas, a mi kao da smo i na tome zahvalni!

(Visited 313 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments