Bosno, prestani me kriviti

4 avg
Imman Merdanović

Ni prva ni zadnja, kazu. “Nisi birala gdje ces se roditi. Trbuhom za kruhom, sine.” A meni opet nije svejedno. A kako i da mi bude svejedno dok gledam suze majke i oca koji me ispracaju na Sarajevkom aerodromu, dok se ja, po ko zna koji put, cekiram ‘za zapad.’

Waiting at the Airport. Photo Credits, Travel Weekly Asia via TWA
Waiting at the Airport. Photo Credits, Travel Weekly Asia via TWA

Navikla sam. Navikla sam biti sama u tudjini, kreirati dom tamo gdje ga nema, nositi svoj zivot u koferu  i koracati svijetom kao da je samo moj. Kao da se ne bojim. Kao da mi nije bitno od kuda dolazim. Kao da sam zaboravila. Kao da sam u potpunosti odbacila svoj identitet i postala neko drugi, jer tako je lakse. Neko u koga vise ne mogu uprijeti prstom i reci ‘stranac,’ jer zaboga, i akcent sam usavrsila.

Ipak, srce mi se slomi na pomisao da je danas uspjeh otici, zaboraviti, odreci se. Ako smo uspjeli ja i hiljade mladih koji smo otisli samo zato da se vise nikad ne vratimo, usutjet cu. Ako smo pak krivi jer se borimo u tudjini, evo usutjet cemo. Ako si preko nasih imena bacila crnu tintu, Bosno, jer nam ti ne mozes pruziti ono sto zasluzujemo, neka nas onda tamo. Pusti! Ali nemoj nas kriviti. Nas koji smo otisli i one sa takvim namjerama koji znau da zasluzuju vise od korumpirane vlade, autoritativnih profesora, skola kojih dijeli religija, nedostatka financijskih, ali i drugih resursa i sveopceg nepostivanja gradjana od strane nadlezne gospode-u-odijelima-i-skupocijenim-automobilima.

Znam, Bosno, nisi ti kriva. Ne bismo mi otisli da nismo morali, vjeruj. Ovdje nas cijene onako kako mi cijenimo tebe, zato nam oprosti.

A vi, koji se usudjujete kriviti nas koji sami hodamo ovim svijetom…vama na dusu. Na kraju krajeva, da li sam ja, da li smo mi ikada rekli da svoje znanje necemo jednog dana donijeti nazad u svoju zemlju? Mozda onda kada pocne vise sliciti zemlji, a manje podijeljenoj religijskoj ustanovi.

I zato Bosno, ne krivi me. Ovdje je moj novi svijet, novi prijatelji, novi dom, nova ljubav. Ovdje su me prihvatili sa svim svojim manama i vrlinama. Ovdje me ne pitaju ko sam. Ovdje sam covjek— ne katolik, ne musliman i ne pravoslavac nego COVJEK. I zato mi oprosti. Oprosti mi sto ne pripadam, ali na kraju krajeva nikada se nisam ni uklapala u tvoj tipicni opis covjeka. Nikada! Nikada nisam sudila nekome na osnovu imena. Nisu me tome ucili. Nikada se nisam mogla izjasniti na tvom popisu stanovnistva jer tu podijeljenost ne nosim u sebi. Nisam nista- covjek sam. Svi smo mi isti, a ti nas konstanto dijelis. I zato, Bosno, prestani me kriviti. Neka me.

(Visited 1.447 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments

Autor Admin