Bio je to veseo, sunčan dan kad upoznadoh borbene ljude. Krenula sam kod drugarice na kafu, u to doba bila sam previše nesvejsna ljudi, života i svega što on sa sobom nosi.
U susretu sa borbenim ljudima, prvi put ostadoh pomalo zatečena fizičkim preprekama sa kojim se bore svakodnevno, pomalo zbunjena prirodom, a zadivljena veselošću. Prvo što sam vidjela bile su fizičke prepreke. Poslije su one nestale i zapravo sam vidjela naše prepreke, naše psihičke blokade, naše odustajanje, naše nezadovoljstvo..
U razgovoru sa borbenim ljudima vidjela sam želju, vidjela sam strast, smijeh! Oduševila me jedna inteligentnost, razgovor pun razumijevanja i shvatanja, briljantna psiha jednog psihologa. Dušu mi je vedrinom napunio jedan gromoglasni smijeh. Podstakla me jedna nevjerovatna želja za izlaskom, društvom i veseljem da nećemo vječno biti mladi. Želja da se uspije u talentu sviranja klavira i pored nedostatka vida. Od snova nikada ne odustaj! Naučila sam da svoje potencijale treba da koristimo maksimalno, da se smijemo gromoglasno, da uživamo i izlazimo dok možemo! Nikada ne treba stati! Prepreka, šta je to?!
Potrebno je i boriti se za njihova prava, omogućiti da barikade nestanu. Oni će vam za uzvrat dati veliku dozu optimizma i pitanje strah sta je to? Naučiće te da mišljenje okoline okačiš mačku o rep i uskočiš u tračnice i nagaziš brzinom 200 na sat i pustiš strast prema životu da te preplavi! Oni granice pomjeraju i granice ne postoje!
Drago mi je što sam imala priliku da ih upoznam, da steknem jednog dobrog prijatelja među njima čije granice ne vidim, ne poznajem, koji će me uvijek podstaći na jedno: Od snova ne odustaj!
Ukoliko smo u prilici da radimo sa njima, iskren rad biće onaj u kojem ćemo uspjeti upiti čarobnu moć borbene strane života.
Ukoliko smo u prilici da se borimo za njihova prava, ta borba će imati svoj pravac, svoj cilj, odredište, zahvalnost osmijehom koji će nam ispuniti dušu!
