Zbog ljudskog nemara i neodgovornosti, rijeka Sava u Šamcu je iz
godine u godinu na meti sve većeg zagađenja, dok nadležni šute i okreću
glavu.
Pogled na ušće Bosne u Savu
Voda, jedan od glavnih izvora života, polako ali sigurno je u opasnosti. Pitka voda je u nekim zemljama svedena na minimum, pa je njena dostupnost sve manja. Osim pitke vode, na listi ugroženih prirodnih dobara nalaze se slatke i slane vode. U Šamcu, gradu nadomak granice sa Hrvatskom, sreće se lijepa prirodna pojava, ušće dvije rijeke. Rijeka Bosna, koja protiče kroz pola teritorije Bosne i Hercegovine, svoj put završava ulijevajući se u rijeku Savu i zajedno sa njom nastavlja put prema Crnom moru.
Ovu idiličnu sliku narušava veliki stepen zagađenja rijeke Save. Opština Šamac broji nešto manje od dvadeset hiljada stanovnika. Problem zaštite čojvekove okoline je specifičnan položaj grad na dvije rijeka, a posebno što rijeka Sava od samog izvorišta pa do ušća u Dunav, podliježe mnogobrojnim zagađenjima djelovanjem ljudskog faktora. Inače, Sava nastaje spajanjem tri manje rječice: Planice, Save Bohinjke i Save Dolinke u Sloveniji. Prvi ozbiljni zagađivač koji joj se nalazi na putu je nuklearna elektrana Krško u Sloveniji. Na početku svoga rada, nuklearna elektrana, je iako uz postojanje ekološke dozvole, ispuštala svakodnevno male količine otpadnih materija. Pošto se radi o radioaktivnom otpadu, on se teško i sporo razgrađuje, a prilikom razgradnje može doći do osobađanja nusprodukata. Ranim ulaskom Slovenije u Evropsku uniju i potpisivanja konvencije o zaštiti čovjekove sredine, obavezala se da će na svaki način sprečavati zagađenje. Danas je ispuštanje otrovnih i radioaktivnih materija svedeno na minimun, prema standardima EU.
Prije i poslije zagađenja kanjona „Gold king“ u Koloradu
(http://blogs.lawrence.edu/economics/tag/environment)
Sljedeći zagađivač se nalazi u Hrvatskoj, preciznije rafinerija nafte u Sisku. O ovoj rafineriji i njenom zagađivanju se mnogo pisalo, ali ona i dalje nastavlja nesmetano da radi. Rafinerija se oglasila povodom ovog problema navodeći da je nafta koja se izlila u Savu potpuno bezopasna za čovjeka i okolinu. Zagađenje Save se dešavalo i prije izgradnje rafinerije, pa je između 1965. i 1966. godine nastao fenomen savskog cvijeta. Riječ je o pojavi kada nakon polaganja jaja leptiri nadlijeću rijeku i usljed gubitka snage ugibaju. Za nekoliko sati rijeka je postajala bijela od leptira. Pojava je zadnji put zabilježena u okolini Zagreba. Osim u Sloveniji i Hrvatskoj, uništavanje rijeke Save se nastavlja i u BiH, tačnije u rafineriji nafte u Brodu. Na rad i poslovanje rafinerije su stizale mnoge pritužbe, čak i od stanovnika Slavonskog Broda. Građani Slavonskog Broda sa žalbama i pritužbama, potkrijepljenim rezultatima analize vazduha i vode nastavljaju i dalje. „Miris vazduha je nesnošljiv i neizdržljiv, a broj oboljenja disajnih puteva se od početka rada rafinerije udvostučio. Vodu iz Save više ne možemo koristiti za napajanje stoke i navodnjavanje.“, navodi jedna gospođa. Na ruku rafinerije ide i činjenica da postoje velike razlike u
dozvoljenoj koncentraciji otpadnih materija u Hrvatskoj i BiH. Stanovnici se samo pitaju do kada će morati da trpe bahatost i neodgovornost ključnih ljudi. Svojim tokom Sava i njena obala su na svakom pedlju bile izložene nekom vidu zagađenja. U Šamcu ona je nekada predstavljala izvor života, a danas je to samo nekolicini ljudi. Lokalni ribari kažu da riba više „ne grize“ kao nekada, a i kada se nešto „zakači“ bolje je vratiti. U Savi žive mnogobrojne riblje vrste, kao što su smuđ, som, babuška, štuka, šaran i druge. Osim zagađenja, na njihovu brojnost utiče i ubijanje ribe pomoću struje. Cijelom obalom rijeke prevladavaju plastične ambalaže, kućanskih aparata, namještaja, a nekada i leševi manjih životinja su slika koja ukratko opisuje trenutno stanje. Osim ovoga, dodatno zagađenje je i rijeka Bosna koja je najzagađenija rijeka u BiH. 150 metara od obale Save nalazi se divlja deponija, koju Opština rješava odlaganjem krupnog otpada u Savu, a ostatak spaljivanjem. Onaj najveći i najmanje vidljiv problem je ispuštanje fekalnog otpada bez ikakvog prethodnog pročišćavanja, kao u 99% slučajeva u BiH. Za postojanje problema se znalo i za vrijeme izgradnje vodovoda i kanalizacije, ali on nije saniran do danas. Direktor vodovoda Savo Tovirac u toku razgovora pokazivao je vidnu nezainteresovanost o ovoj temi, rekavši da program oporavka postoji i da je suviše skup za Šamac. „Projekti čekaju neka bolja vremena i više sredstava“, dodaje Tovirac. Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Republike Srpske ne vodi nikakvu brigu o zagađenju rijeka, niti radi na podizanju svijesti o ovoj temi. Godišnje se samo na području opštine Šamac ispusti oko 245 hiljada kubika fekalnog otpada. Ipak, za svaki problem postoji i adekvatno riješenje. Kod zagađenje krupnim otpadom, Opština bi bila zadužena da formira lokalnu jedinicu eko-policajaca sastavljenu od dvanaest ili više ljudi, zavisno od potreba. Oni bi bili opremljeni digitalnim kamerama radi lakše identifikacije osoba koje vrše zagađivanje i
raspoređeni na šest punktova, a posao bi se odvijao u dvije smjene. Ovim bi se smanjila zagađenost i povećala stopa zaposlenosti. Jedini nedostatak je što mjesta na kojima bi bili punktovi postavljeni, sredinom i krajem zime bivaju poplavljena. Za drugi problem, onaj veći i ozbiljniji, ispuštanje fekalnog otpada postoji spremno rješenje. Rješenje se zasniva na izgradnji bazena za taloženja ili prečistači. Položaj lokacije prečistača je van područja sadašnjih i budućih zona stanovanja, a nalazi se u blizini planirane industrijske zone. Fekalni otpad iz čitavog grada bi se skupljao u bazenima, u kojima bi se zadržavao sve dok se ne istaloži. Talog koji ostaje bi išao na dalju preradu, a voda koja ostaje prije ispuštanja bi prošla kroz još jedan dodatni filter. Ovim bi se smanjilo i do 80% štetni uticaj fekalnog otpada. Prema jednom rezultatu uzorkovanja vode na području ispuštanja otpada nađen je veliki broj crijevnih bakterija. Projekat je vrijedan 2,5 miliona evra. Više podataka kažu da ne mogu otkriti zbog povjerljivosti projekta. Trebalo bi se ugledati na primjer Švedske koja kod djece još u najranijoj dobi razvija naviku očuvanja čovjekove sredine. Zahvaljujući ovome ubraja se u jednu od najčistijih zemalja Evrope.
Ne smije se dozvoliti da Sava postane rijeka Citarum, najzagađenija
rijeka na svijetu. Niko nema izgovor za zagađenje!
