Bijeg iz ulice lipa

5 avg
Adis Ahmethodžić

Kupuje mi se ruksak
Dovoljno velik za jedan prosječan život.
I trpaju mi se u taj ruksak
Sve moje crne majice i neotpakovane želje
Sve izblijedile stare farmerke i za svaki slučaj
Jedna kožna jakna
Gomila praznih sveski i rokovnika, neke olovke
Dovoljno cigareta da preživim prve nostalgije i
Jedan kompas
Za slučaj da zagubim mjesečinu.
Sve mi se to pakuje i kreće mi se sat prije svitanja
Dok nebesa nad Sarajevom mirišu na
Nervozne ljude koji samo što nisu počeli
Otvarati oči i oblačiti svoje
Uredno ispeglane košulje na svoje
Uredno ispeglane poslove
Srkati svoje kafe i kiselo gledati svoje žene jer eto
One su krive jer mrze šta su postali.

Tako pospanom pješači mi se u konačnost
Samo mi se prolazi kroz sva ta mjesta i
Gledaju mi se lica ljudi koji u njima žive
Njihove ispucale kože i sitne pjegice
Ispod očnih kapaka.
Piše mi se knjiga
I pjesma
I memoar ako treba..

Memoar o životu
S druge strane naše zarobljenosti.

 

(Visited 186 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments