Balada o latici behara

27 avg
Emina Bogdanić

Pogledaj.
Sve što ne gledaš sada pogledaj
Ah, kako tužno i predivno
kad list vihori od grane
pa na hladnu zemlju…
Kako je bolno kad vjetar kroz šume
provuče jednu laticu bijelog behara
I ona se čista i nježna priljubi uz lokvu
ne nadajući se takvoj sudbini
a opet svjesna bijaše
da će je vjetar nekuda povesti.
Kamo sreće da je završila
kao ostale latice
po stolu u avliji
ili stopljene sa cvijećem,
zagrljene u travi.
Baš nju vjetar ovdje ostavi
okružena lišćem jesenjim
što preživjelo je zimu
Surovo.
Jednog dana ju je vjetar trebao podici
toliko visoko da bi se stopila sa oblacima
Jer i pahulje su samo behari
koji opadaju sa oblaka…
Previše je mokra
da bi je vjetar ikada uzdigao.
Pogledaj,
da vidiš sve što ne gledaš.
Poslušaj,
da čuješ sve što ne slušaš;

Kako šuma tiho šapće poezijom.

I nije vidjela
latica behara
da su nebesa utonula u lokvu!
Nije znala
da je plutala na oblaku

Kad prestala je sanjati
oživjela je snove.
Nije ni znala
Dok noć nije pala
I zvijezde se oslikaše kraj nje…
Te noći plesala je sa zvijezdama,
iako je samo vjetar češljao lokvu
i nebo u njoj.

Pogledaj,
da vidiš sve što ne gledaš.
Poslušaj,
da čuješ sve što ne slušaš!
Laticu behara
koja završi iz lokve u stih
I sitnu suzu
što se stopi
s lokvom.

Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba.

(Visited 106 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments

Autor Hocu.ba praksa