Bajram je, a vas mi nema…

1 sep
Senada Šeho

Čujem kroz san, Ajko ustaj kćeri, ustaj radosti majkina, ustani ispratimo babu i brata u džamiju na Bajram, pa ćemo onda ti i ja sofru spremiti, kad se vrate da ih na vratima dočekamo, da se bajramujemo, pa onda da jedemo. Babo i Hadan će klati kurban. Hajde kćeri, hajde milo moje dijete. Bajram je najljepši praznik. Pa red je kćeri i komšijama otvoriti vrata. Ustadoh rado, obukoh onu haljinu što mi majka saši. E Allahu dragi, što mi lijepo stoji, ma ni za trista dukata ne bih je dala. Pa sa majkom sofu postavih, pa babu i brata na vratima dočekasmo.

U tome se trgoh, probudih se. Nisam više ona djevojčica Ajka, sad sam supruga, majka, koja 20 godina nije zagrlila svoju majku, kao što mene moja djeca grle. Evo Bajram je, a majko tebe nema. Sad se budim sama, postavljam sofru sama, sad sam mama isto kao što si ti bila. Sad sa svojom kćerkom pratim muža – njenog babu, svoga sina – njenog brata. I pred očima mi onaj san što sanjam, pa molim Boga majko da njih mi ne zadesi ista sudbina. Da ne gledaju kao što sam ja gledala, pred očima ubiše mi vas, tebe, babu, brata. Za divno čudo ja ostah, izvukoh se nekako. Pa majko zapalili nam kuću, otišlo je sve u jednom trenu ono što ste ti i babo sa svojih deset prstiju pošteno zaradili. Uspjela sam uzeti onu tvoju plavu košulju i krenuti prema šumi. Kada bi me bilo strah nju bih mirisala i prisjećala se vas, pa me onda manje bude strah, jer me vi odozgo gledate, vi ste uz mene. Tako majko udala sam se, pa se evo danas sjetih očevih riječi: “Kad se moja mezimica bude udavala, ima da se pamti u kraju”. Evo babo, udala sam se, nisi to dočekao, nisi dočekao da napraviš i vidiš me u bijelom. Babo pa postao si dedo, dobio si unuku i unuk. Sinu sam dala tvoje ime babo. I svaki put kad kažem “Hamdo” srce mi se rastopi, kao da ću čuti tvoj odjek. Evo majko, tvoja košulja u mojo je ruci, nema više tvoje sašivene haljine, već neka iz butika i kažem kako je nekada život okrutan. I danas mirišem tvoju košulju koja je natopljena suzama, tako mi trebaš, tako mi fališ. Majko, pozdravi mi brata, reci mu da sad ima puno igračaka i autića, reci mu da ga je seja puno poželjela i polako mi bljedi slika njegovog lika. Pa eto jednog dana kada Bog mi oduzme dušu, ako ikako mognem ponijet ću mu onu malu igračku bager.

Volim vas sve i ljubim za Bajram, al’ ne bojim se ja za vas, vi ste na onom ljepšem i boljem svijetu. Već se bojim za svoju djecu, da ne budu iste sudbine kao ja.

(Visited 2.972 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments