Bahatost duha – O kulturi

29 jun
Übermensch

Koja je najbolja definicija kulture? Ko će je definisati? Da li postoje kriteriji? Ko ih je uspostavio i odakle mu pravo?

Etimologija riječi kultura seže u antičko doba do latinskog korijena – cultus (gajenje, obrada polja), colere (njegovanje, gajenje, obrađivanje) ili cultura – u smislu obrade polja. Osnovna nit koja se provlači kroz navedene riječi je „njegovanje rastinja“ – brinuti za nešto što može i treba da naraste kako bi od njega imali neke koristi.  Ovo značenje se proširilo na ljudsku djelatnost mijenjanja postojećih i kreiranja novih misli od kojih bi ljudi imali koristi. Danas, kultura se shvaća kao Nešto rezervisano za posebne ljude koji „imaju vremena da se bave time“ ili „nemaju pametnijeg posla“.

Kad se mladi um odluči da posjeti neku kultrunu manifestaciju, jedino što shvati   jeste da svjedočio predstavljanju kulture koja se sastoji od nepredviđene prošlosti  izmiješane sa religijskom tradicijom. To znači da je jedini zadatak ponuđenih sadržaja da opravda nekoga ili nešto te da podsjeti na fine trenutke „slavne“ prošlosti naših predaka. Da stvar bude još tragičnija – hajd što narod govori pučkim jezikom nego se sadna kulturnim događajima piše i govori na njemu,a sve ciljem približavanja teme posjetiocima ne bi li se na taj način pokazala (ne)kvaliteta predstavljene ideje.

Neka ni jedan od tih spisa i govora nikada ne prođe kroz naše bedeme umovanja!

Kako poručuje filozof Niče „ kultura može izrasti samo iz života“ a život bez kulture se ne razlikuje puno od životinjskog carstva. Zašto je to tako?

Vratimo se na osnove svega – životni rast. Životinje žive po pravilima prirode i tako opstaju. Ljudi preživljavaju po pravilima koja su namjenski za to upostaviljena, a žive po opštim određenicama (ne pravilima) čime svoje življenje ispunjavaju i duhovnim uživanjem. Duhovno uživanje je formalno različito za svakoga a sadržajna dimenzija koja se kroz svako provlači jeste izgrađivanje vlastite ličnosti. Stoga, kultura – umjetnost nam je potrebna za poboljšanje života i djelatnosti a ne za komotno odvraćanje od života i djelatnosti. Naše kulturne manifestacije predstavljaju svakojake parade u čast prošlih pokoljena koja su možda, isto tako organizovala igre u nečiju tuđu čast i tako unedogled. Kultura je prije svega omladini, a onda i ostalima potrebna da bi se kroz djelatno-umjetničke laži naslikala istina jer je istina ono što oslobađa i izgrađuje.

Javlja se još jedan problem – govor o slobodi individue.  Nikada se nije tako zvučno govorilo o „slobodnoj ličnosti“ a da su ljudi sve manje bivali ličnosti – da uzalud ne spominjemo njihovu slobodu.Vidimo samo plašljive zakriljene univerzalne ljude. Individua se povukla u sebe, spolja se više ništa od toga ne zapaža.

Kultura, moguće i saopštivo znanje će (ili već jeste) izgubiti svoj smisao ako nestane samog kriterija istinitosti. A istina – pa istina leži u oplemenjivanju duha!

Koliko god polagali nade u predstavljenu kulturu posjećujući npr. promociju neke knjige, toliko se svaki put uvjerimo u nedostojnu i nevizionarsku ulogu samoprozvanih nosioca kulture. Ne uspijevaju da oplemene naš duh.

Narod u Bosni gaji samo jedan vid kulture a to je umijeće preživljavanja. Tome se i predstavljena kultura prilagođava – pokazat ćemo vam kulturu onakvu kakva će odgovarati trenutnom paupernom stanju preživljavanja umjesto da se izgradi publika i kultivisani narod kome nove ideje neće moći a da se ne svide.

Kad  se vratimo na jednu od prethodnih rečenica – kad se mladi um odluči da posjeti neku kultrunu manifestaciju… – shvatamo da smo dospjeli u takvo stanje da je potrebno donijeti obrazloživu odluku da li ćemo uopšte otići na neku manifestaciju kulture i koju. Ideja o beslmislu ‘besmisla’ koji predstavljaju više ne biva idejom nego postaje svakodnevna realizacija koju nazivamo rutina.

Idemo korak dalje!

U kakvom će stanju biti štovaoci takvih događaja, a u kakvom oni koji se uopšte kulturno neobrazuju?

I kako da još izdrži veliki produktivni duh u jednom narodu koji više nije siguran u svoju jedinstvenu duševnost i koji zbog te zavedene duševnosti nastoji predstaviti bilo koju alternativu koja je svrha samoj sebi.

Ostaje nam da se  individualno kultivišemo i postepeno preuzmemo kormilo s ciljem iskrenog kolektivnog produktiviteta.

(Visited 141 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments