-Hej, znaš kiša je nad glavnim gradom.
-Hej, oblačno je nad Unom.
-Spavas li? Ili još uvijek ti san ima samo jedan lik.
-Znaš, nakon nekog vremena nemaš ni sna ni lika da sanjaš.
-Tri su godine kako te nema. I ponekad mi se činilo da ulice nikad nisu bile uže, nekad sam ti se nadao da si preletjela da kupiš burek u pekari, pa kad te odvedem u one fensi smensi restorane, koje si mrzjela, da manje jedeš. Rekla bi mi : ” pojela sam ja burek, tako da bude da čuvam liniju i glumim damu!” Ili da si sišla po cigarete ili po pivo u granap. Ali nije te bilo. Nikad te vise nije bilo na ulicama koje su bile samo nase. A trazio sam te.
-Tri su godine kako nas nema. I august je. Ljeto je. I ja bih rado tamo. Tamo gdje sam sanjala neke velike snove u dvoje. Znas, ono prica ti ja, puno djece, neke serpe na tufnice i maleni pas. I….
-Igraju super opasni filmovi na otvorenom i sviraju neku super svirku u kafiću pored.Volio bih da si ovdje. Taman toliko da se ne osjecam kao samac u sred svemira. Volio bih da mozes na tren samo da se vratis.
-Po staroj navici otišla bih u ponoć, u zoru se vratila, usput izgubila cipelice i zavrnula dugu haljinu i plesala na mostu na sred Miljacke. Jer voljela sam. I Sarajevo i SFF i august…
-Voljela si i mene, i niko me nikad nije toliko volio.
-Niko me nije toliko ni povrijedio svojom ljubavlju.
-Pogriješio sam.
-Nisi ti, ja sam pogriješila jer nisam cijenila sebe i nisam čuvala sebe. Jer sam se davala bez mjere. I srcem i dusom.
-Sada se čuvas i rekli su mi. Oni te cak i uspiju vidjeti, a meni se cini da se ponekad krijes kada dodjes.
– Jesu ti rekli da sam se opet zeznula zbog ovog na lijevoj strani. Dobro je da kuca. Jebiga, još uvijek gubim u toj igri. Znaš D, uvijek sam govorila ako ikad odes, odi, bolan, kao da te nikad nije ni bilo. I otišao si. A ostalo je sve. Palila sam dvije cigarete u isto vrijeme i sipala dvije solje kahve. Ostavljala toplu večeru na kraj sporeta. I upaljeno svjetlo ako se vratiš. I nisi se vratio. Najdraže novine kraj kreveta ako se probudiš, a budio si se u drugim krevetima.
-Kada si otišla naši drugovi su i dalje slali pozivnice za dvoje, čestitke za Dinu i njenog D, tebi čokolade, meni vino. Čestitke su prestale stizati na onu adresu u Sarajevu na treći sprat . Jer tamo si prestala prvo stizati ti, kasnije i ja. Jebi ga, rekli su mi, kao da znam zašto si takva.Nastradati ćeš zbog toga na lijevoj strani. Ti svugdje srcem.
-Drugačije ne znam.
-Drugačije i nemoj. Doći će mangup koji će tačno znati kako da te voli.Bolje nego ja, ali vise nego ja, ne vjerujem.
-Šteta što za takve mangup skoro da nemam volje. Idi sada, čujemo se.
-Hej hvala što nisi promijenila broj. I što nisi..
-izgleda da neću još dugo.Cao, D.
-Cao Dina.
D će uvijek biti od onih koji znaju da se vrate. Ali nikad da ostanu. A meni su godine trebale. Meni još uvijek klecaju koljena i gubim dah. U Sarajevo u augustu. Na SFF puštaju neke opasne filmove i sviraju super svirke.
Kao one godine kad je Almaz iz Erogene Zone pjevao:” I Zasto ovo sto se desilo,Bas se nama desit moralo”
Meni potekle suze u Sarajevsko a njemu tihi uzdah i ruka niz moja ledja.
— Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —
