Anđeo

8 jul
Amnna Turković

Tišina. Maglovito sjećanje prvih dječijih koraka. Slike besprekidno igraju prljavi ples u mojoj glavi. Lice prekriveno kapima crvene boje, lice anđela, koji me hitro uzima u naručje, milujući mi lice po kom su se rasule kapi njegovog bola. Oduvijek sam se pitala, kako ruka djelata moze povrijediti takvo biće. Prvi koraci, osmijesi i suze ležali su na krilima tog anđela, anđela beskrajnog sjaja. Svakog jutra te ruke su milovale sedam duša, pripremale pute za čak sedam, sedam duša. Noću sam voljela slušati anđela kako pjeva o svojoj prošlosti, od čijeg bi me daha tuga obuzela. Bijaše to tako jedinstven anđeo, tako jedinstven da je svoju tugu činio toliko misterioznom. Pričao mi je kako se kao mladunac susreo sa opakom zvijeri, koja na samom početku bijaše mila i bezopasna, ali su godine prolazile i zvijer je lagano otkrivala istinsku ćud. Opakost zvijeri gubila je snagu u putima malešnih anđela. Sve za što je anđeo živio su bili osmijesi duša koje je dobio na čuvanje. Svaki svoj sat, svaki svoj dah i najljepše svoje, anđeo je poklanjao baš njima. Smisao njegovog života bijaše u očima te sićušne sreće. Gledala sam ga kako se hrabro bori sa svakim novim danom, sa svakom noći i zvijeri sa kojom je dijelio svoje životne staze. U noćima, anđeo bijaše zarobljenik beskrupulozne praznine koja je blijedila njegovo lice. Koraci godina odveli su ga daleko, te postade iscrpljen i bezvoljan. Duše su nekada uzimale mnogo, ostavljale mrvice, što ga je činilo umornim. Ali, anđeo se nikada nije predao. Nesebično je poklanjao sebe. Anđeo je taj koji me budio na prve školske sate, anđeo je taj kog je brinula svaka moja suza i radovao svaki moj osmijeh. Anđeo je stavio prvi ruksak na moja leđa i igrao se mojom kosom, kako bih bila najljepša. Anđeo je brinuo da li hladnoća nagriza moju kožu, da li me sunce peče. Štošta je bio ovaj anđeo. Mnogo toga jeste. Mnogo toga će biti. Ponekad, kada bi me sreća obuzela, sanjala sam o milom životu koji ovaj anđeo zaslužuje i obećala sam sebi da ću učiniti sve da on bude moja duša, kao što sam ja njegova. Maštala sam o ostrvima sreće i obalama na kojima bi anđeo odmarao svoja krila. Sva ta mjesta, gdje sam bila sigurna da ne bi pronašao ništa drugo , no sreću, ali moje ruke bijahu sićušne i nisam mogla ništa drugo nego da maštam i gledam mog anđela kako tone, pokoleban virovima tuge. Ponekad sam čak mogla osjetiti njegove suze , njegovu bol, koja je gradila i moje životne korake. Najdraži moji dani, bili su dani anđeovih osmijeha… Rijetko kad se smijao, ali svaki njegov osmijeh liječio je rane prethodno preživljenih sati. Svaku žalost, svaku tegobu, anđeo je pretvarao u beskrajne valove mira i sreće, samo da bi osjetio spokoj svojih sedam duša. Zvijer je pak drugačije živjela, ne obazirući se uopće na život anđela. Bijaše visoka, bahatog koraka i mrgudnog lica. Imala je lukave oči, pogled koji je budio nemire u meni. Crna kosa poput boje njegove duše i te tanke usne, koje su čini mi se, uvijek izgovarale laž. Ne sjećam se da su ikada talasima te crne kose, plovile ruke mog anđela. Njegov pogled je toliko čeznuo za jednim dodirom, makar jednim zagrljajem zvijeri, zagrljajem koji mu nikada nije bio uzvraćen. Moja duša bijaše mlada pa sam i ja čeznula za zagrljajima te zvijeri. Rijetko bi me uzimao u krilo, rijetko bi mi brisao suze.. On ih je donosio. Ostala sam željna svega toga, željna ljubavi . Slamao je anđela, kao da je on kriv za sve greške koje su ga stigle. Čvrsto uzdignute glave , gazio je po njegovim nemoćnim krilima. Kada bi sve utihnulo, čula bih jecaje, vapaje, ali bijah tako bespomoćna. Sve što sam mogla dati su bile suze. Dan danas, zvijer nije naučila voljeti anđela. To je pitanje koje svakodnevno mori moje misli. Anđeo vedrog lica, snenih očiju, očiju koje su krile polja vječne ljubavi. Onaj koji je znao da voli, da čeka, da pruži, da da sebe. Anđeo kom nikada neću moći vratiti neprospavane sate, osunčane dane, milion osmijeha, zagrljaja i suza. Anđeo koji me učinio insanom vrijednog pomena.

Taj anđeo je moja majka…

 

(Visited 91 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments