Anatomija sjećanja

23 jan
Ahmed Kurto

Sunce boje kore oraha
neznano patrljcima
jednog maslačka
zobu u mojim džepovima
i nezasitnim prepelicama
zbog kojih džepove
od lani bušim
uzduž polja na istoku
električni odvodi
propinju se iz dubokih makova
zoveš li mi ime kao nekad
jedno obično ime, ordinarno
kao i svačije drugo,
moje
muti se nebo bonacom
kao čorba na objedu
u ljetnikovcu
bandana pod oznojenim
mu laktom
juri nekud u polje
a ja se plašim
spotać se u oku
odgađam pomisao
odlazećoj silueti
u kukuruzištu
sanjam o breskvama
po semberijskim nedogledima
preturam koštice
od nedjeljnog ručka
osuđene na već začet kraj
u rukama mojim
i zoveš li mi ime onako kao nekad
jer danas često ćamim
u kukuruzištu sam
bez želje za odjekom
imena svog,
onako kako nekad zvala si mi ime
tek međ’ svilom šećerca
kako čuo bih ti opet glas.

(Visited 242 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments