Sunce boje kore oraha
neznano patrljcima
jednog maslačka
zobu u mojim džepovima
i nezasitnim prepelicama
zbog kojih džepove
od lani bušim
uzduž polja na istoku
električni odvodi
propinju se iz dubokih makova
zoveš li mi ime kao nekad
jedno obično ime, ordinarno
kao i svačije drugo,
moje
muti se nebo bonacom
kao čorba na objedu
u ljetnikovcu
bandana pod oznojenim
mu laktom
juri nekud u polje
a ja se plašim
spotać se u oku
odgađam pomisao
odlazećoj silueti
u kukuruzištu
sanjam o breskvama
po semberijskim nedogledima
preturam koštice
od nedjeljnog ručka
osuđene na već začet kraj
u rukama mojim
i zoveš li mi ime onako kao nekad
jer danas često ćamim
u kukuruzištu sam
bez želje za odjekom
imena svog,
onako kako nekad zvala si mi ime
tek međ’ svilom šećerca
kako čuo bih ti opet glas.
Anatomija sjećanja
23
jan
(Visited 315 times, 1 visits today)
