Alegorična je pjesma moja
Ne moraš ju razumijeti kad čitaš
Za Homera je Ahilej brzonog, čak i kad sjedi
Tako je i ona za tebe čitaoče neshvatljiva
(prepreka puna)
I da ti crtam lastavice ne bi znao da će odletjeti
Jer nisi se potrudio da previdiš kraj
Lukava sam poput Odiseja
Ne bih ti otkrila atlas pjesme moje
Vjerna sam poput Penelope
Stihove svoje čuvam u zmajevom gnijezdu
Britka sablja postaje moj cerebrum
(kad se prsti dohvate pera)
Na kraju nema tačke, upitnike ostavlja
Vučje srce na papir stavljam,
poruku jasnu nikad ne ostavljam
U pjesmi je istina,
na tebi je da stihove dešifruješ
(Visited 231 times, 1 visits today)
