Ako ikada padneš, nemoj da ostaneš tu

16 maj
Merima Berberović

Ako ikad padneš,nemoj da ostaneš tu.
Nećeš se predati i lijeno se natjerati da uživaš u svom neuspijehu.

Možda jesi pao ali ko ti je zabranio da ne pokušaš,korak po korak,pomijerati se.
Milimetar po milimetar.
Centimetar.
Metar po metar.
Tako sitni koraci,skoro i ne osjetiš da bole.
A neizmijerno su vrijedni.
Odjednom se okreneš.
Ne možeš shvatiti kako si neprimijetno odlutao kilometrima daleko od bolne tacke.
Ne osjećaš je više.

Zar ne shvataš da je samo važno krenuti od nečeg.
Skupiti snagu za ono “mogu ja to”.
Prevariti sam sebe.
Iznenaditi se koliko si jak.
Neće te ubiti ni ponovni pad.
Ubit će te manjak želje.
Manjak mašte,volje i nadanja.
Ubit će te pesimisti koji su naučili iz vlastitih “nepokušaja da se pokrenu”.
Iz vlastitih ostajanja u mjestu.
Oni će biti najglasniji.
Primijetit ćeš već.

Ne traži savjete.
Da ti nije palo na pamet.
Nauči ići glavom bez obzira.
Ne pitaj je li druge boljelo?

Imaš potrebu da se žališ.
Da te neko pomiluje po ramenu i kaže ti “teško ti je”.
Šteta,jer smo svi počeli od sebe praviti žrtve.
Počeli smo voljeti što će se neko sažaliti nad nama.
Što će neko iza ledja reći “žao mi ga je”.
Je li ti to dovoljno?

Da li ćeš pasti i sakriti lom,ili ćeš pasti pa će te drugi tužno gledati kako si na dnu.
Opet.
Iz dana u dan.
Biraj?
Ali imaj na umu da će te velika većina pomilovati po ramenu,saslušati,a onda opet nastaviti svojim putem.
Graditi svoje pobjede.
Nizati svoje dobre dane.

A ti?
Šta će ti ostati kad svako nastavi tamo gdje je počeo?
Ostat će ti opcija:
ili da još samo sam sebe zažalijevaš,ili da konačno progledaš tim sjajnim očima i uzdigneš se.

Sjećas li se kad si bio klinac kako su tvoji vršnjaci potpuno različito reagovali nakon paranja koljena o beton.
Jedan je vrištao.
Drugi bi okrivio nekog drugog.
Treći bi rekao “Predivan je ovo pad bio.Lijepo je bilo na pola sekunde osjetiti čari leta”
Svi su prošli isto.
Doživjeli drugačije.
Sami su birali.

Svi smo tako slični,a opet neopisivo različiti.
Veže nas neka tanka nit horizintalno,razdvaja nas vertikalno.
Najbitnije od svega je da se na jednom mjestu preklapa i spaja nas sve.
I ljude i neljude.
I snazne i one slabije.
I voljene i nevoljene.
Umorne i neumorne.

Divna smo mi stvorenja.
Ali smo sebični.
Teška srca kažemo drugima da su uspjeli,i da smo ponosni na njih.
Sve ćemo oprostiti.
Preko svega preći.
Svakakve osobine podnijeti ali uspjeh?
Nema šanse.
Nisu poslovice koje pricaju o tome tek tako stvorene.

U kakvom bi divnom svijetu živjeli ako bismo umjesto 1000 izgovorenih riječi u prazno uradili samo jedan korak.
Kada bismo tako ofucane fraze pretvorili,bar na tren,u jedan vrijedan a minimalan pomak naprijed.

Ti koji si pao.
Ti koji misliš da ti se svijet ruši.
Koji gledaš nasmijana lica i samouvjereno okrećeš kažiprst prema svojim prsima kada postave pitanje “Čiji je život najteži?”
Ma daj.
Znamo mi svi te faze
Jer smo ih svi imali.
Svi smo mi sebi najveći “paćenici”.
Jadni li smo.
Izlomljeni li smo.

“O kako je život težak.”
“A zašto baš meni?”
“Hoće li ikad prestati?”
Poznate su nam svima ove fraze,zar ne?
A zar je moguće da titulu za najgori život dijeli toliko puno duša.
Kada si vidio da se medalja za prvaka dijeli na toliko mnogo dijelova?
Svi smo mi paćenici ako od sebe napravimo to.

I more kojem si mnogi dive je jednom bila kiša koju velika većina prezire.

Razmisli o tome.
Svi smo mi jadni i nesretni ako dozvolimo da upadnemo u monotoniju.
Opaku monotoniju.

Nije tebi,mila dušo,niko kriv što ti je život takav kakav je.
Niko osim tebe.
Tvojih misli.
Tvojih postupaka.
Kad se pomiriš s tim da smo svi sebi najveći neprijatelji,
Kad naučiš da pružiš ruku onom malom sebi od prije 10 godina,
Kad mu malim prstom zakačiš mali prst i daš mu obećanje da ga nećeš razočarati,
Kad shvatiš da ne smiješ ubiti maštu djeteta u sebi,
Tek tada ćeš početi nizati uspjehe.
Osmijehe.
Pobjede.
A i poraze za ovog lijenog tebe.
U tom slučaju,i poraz je pobjeda.
Ti odlučuješ.
Želiš li izdati to dijete u sebi?

(Visited 246 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments