Vozi pažljivo, neko te voli!

10 avg
Hanifa Begović

Imala sam nekoga ko je daleko. Nekoga čiji vagon ne zna put za povratak. Nekoga ko više nikada neće doći.
A pričao je kako ljudi ne odlaze. Da se ne plašim. Jer oni pravi, i ako odu, uvijek pronađu put natrag.
Bila je to najduža noć u mom životu. Ponekad kažem da je tada i sat stao, da vrijeme nije teklo. Kao da je željelo da se uvuče u svaku poru mene i da ostanem zarobljena u trenutuku.
Krenuo si da navlačiš farmerice tiho da te ne čujem, misleći da spavam, a ne znajući da čak i kada nisam tu, osjetim svaki tvoj pokret.
Kažeš – Oprosti ako sam te probudio.

Kažem -Gdje ćeš sada u ovo ‘gluho’ doba?
-Ma moram..nešto, znaš..ne znam kada ću tačno da se vratim. Ne moraš me čekati.
-Ponesi kišobran.
-Molim!?
-Rekoh ponesi..
-Čuo sam, nego ne pada kiša..u svakom slučaju, autom idem. Žurim.
-Pazi kako voziš!

Nisam ga čekala. Dešavalo se i ranije da izlazi kasno. Volio je da se vozi niz puste ulice kada se sve utiša. Zapravo, volio je grad noću. Opisivao je to kao neki sasvim drugi svijet, koji nije bio nalik ovom.
Voljela bih da Vam mogu opisati kakav je osjećaj kada vas iz sna trgne telefonski poziv i kada se sneni javljate, ne gledajući onih par cifara ispisanih na ekranu, mrmljajući tiho ‘Hajde dođi više’, misleći da je to neko vaš. Voljela bih, ali to sve stane u tri riječi.
Muk. Jecaj. Tišina.
Jer to nije neko vaš. Jer je previše daleko. Jer više nikada neće doći.
Još mi se zavrti u glavi i vidim zvijezde pred očima. Još osjećam kako me riječi nepoznatog, prodornog muškog glasa kidaju na komade, razdiru iznutra. Raspadam se svakim novim pokretom koji napravim. Učinilo mi se da mi i krv teče onim porama mene negdje u nepoznato, negdje u nepovrat.
Voljela bih da Vam mogu reći da su me okruživali putevi posuti laticama ruža, ali hodam, nesigurno i polako, prestravljena od svakog narednog koraka koji napravim.

Voljela bih da Vam mogu reći da su me okruživali putevi posuti laticama ruža, ali hodam, nesigurno i polako, prestravljena od svakog narednog koraka koji napravim.

Bile su to naše ulice, one koje su duge 250 koraka do keja na desnom uglu, gdje se prodavalo najbolje prženo kestenje. Nekada smo ih mahniti od ljubavi brojali do besvijesti. Sada sama brojim 250 komadića stakla rasutih svuda oko mene. Brojim 250 kapljica tvoje krvi. 250 rasutih djelića tvog raspadnutog auta. Brojim 250 km/h. I još ih nisam izbrojala do kraja. A tebi je trebala samo jedna milisekunda. Da uništiš sebe. I mene. Da izbrišeš čak i svoje crte lica. Polomiš svoje tijelo. Da najljepše ulice pretvoriš u one kojih se plašim.

Voljela bih da si znao da brzinu ne možeš stići. Da je ona zvijer s kojom ne smiješ igrati, neprijatelj s kojim se nikad ne takmičiš.

Voljela bih da si drugačije shvatio ono moje ‘Život je jedan’, da si mrzio grad noću, da si volio šetnje s kišobranom, da si mrzio brze vožnje autom. Voljela bih da stojiš sada ispred mene i da ti ne dopustim da odeš.

Možda bi sada ove ulice mirisale na ljubav. Možda bi sjedio u trepezariji i pušio cigarete, onako kako si samo ti znao; provlačio dimove kroz svoje modre usne kao da ti je svaki posljednji. Možda bi sada raspravljali o filozofiji i o tome ko se ljepše grli, sve dok ne zaplačem, pa me uhvatiš za ruku i kažeš ‘Da li ti je neko nekad rekao da najljepše grliš?’ Možda.

Sada, sama sam. I nijema sam. I plašim se. I ćutim. Puštam da vrijeme govori umjesto mene, nadajući se da ću samo s vremenom pobijediti mrak, iako i ono ide unazad i dok me bije pravo u lice, ja još uvijek uporno hrlim prema tebi da te zagrlim, najljepše što znam, govoreći ti VOZI PAŽLJIVO, NEKO TE VOLI..dok nestaješ negdje u magli, dok si sve dalji i dalji.

Voljela bih da me sada probudiš dok slažeš farmerice u ormar ali ja sam već odavno budna, i tvoje farmerice se više ne mogu složiti kao što me ni ti više nikada ne možeš probuditi.

— Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —

(Visited 580 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments