Nosiš li ti taj sat od zlata?
Da točna budeš ispred mojih vrata,
Gle, još malo proći će i tri sata,
Ko zna gdje si i misliš da je život bajka.
Imaš li ti komadić srca?
Moje srce kao stijena puca,
Opijena moja sad je duša,
Da li me doživljavaš? Dal me slušaš?
Ta tvoja ljubav lažna pukla već je odavno,
Tebi kao da je u životu sve ravno,
Moja slika na zidu ostala ti je samo,
Sve ostalo si iznevjerila, sve si prokockala,
svo zlato svijeta prodala.
Nikad nisi bila ona što prva prašta,
Sanjala si pravu ljubav,
uvijek si htjela da lijep život
maštaš.
Ja rekao sam zbogom, kad bilo ti je najteže,
Govorila ti majka uvijek,
Ostavi ga tu nema sreće.
Al bila si naivna,
U ljubav vjerovala,
Za takvog ološa nisi znala.
(Visited 313 times, 1 visits today)
