Ja ću da živim vječno, draga
Duša će mi u magli spavati.
Tvoja jutra će ih rastjerati oko tebe, kad budeš na mene zebla.
Nemoj nikad plakati, budi ljubomorna.
Ja ću doći i oblizati tvoje korake da padneš.
Iskrvariš, i bit će ti drago.
Magla će te zaliječiti, imat ćeš ožiljak moje ljubavi.
Sretna ćeš biti, a plakat ćeš.
Tražit ćeš riječi koje su zapisane, umjesto da ih izgovaraš jecajima.
Mojima, dok sam suzama grebao po papiru.
Papir te voli, draga.
Ja ću poći za njim kad budem mogao, iako već šetam tvojim dolinama.
Sam.
Sam, a tvojim travkama se škakiljam.
Ne sjećam se da li sam zasadio išta, ali sjemena sam namjerno izgubio.
Hoću da ih tvoji potoci sami nanesu gdje treba.
Čekat ćeš zore sama kad magla ode, ali magla će opet doći.
Uvući će hladnoću u tebe, a bit će ti toplo kraj šuma koje će izrasti.
Želim da umrem u tebi, da ponovo izrastem u tvojim očima kao nekad u prošlom životu.
Draga, sjećaš li se toga?
Da me tim očima bacaš svuda po našim dolinama magle.
Kad vidiš nebo, vidjet ćeš mene.
Kad vidiš, a ne budeš gledala, vidjet ćeš mene.
Ja ću trenucima da te posmatram, ti ćeš osmjesima povraćati višak komaraca i leptira.
Želim da ubijem za tebe.
Želim da ubijem tebe.
Želim da ti ubiješ mene.
Bolestan sam.
Uvuci me u svoje vitamine.
Pojest ću alergije.
Raskomadati viruse.
Uzmi me svojom gladi u žudnji.
Smiri me.
Odvedi me.
Ostavi me.
Probudi me.
Zgnječi me.
Uzmi me.
Poljubi me.
Ubij me.
Iz pepela ćeš da izgoriš pepeo.
Ja ti dajem vjetar da vatru nahraniš.
Utopi me.
Utopi me u suzama.
Utopi me.
Utopi me u sreći.
Utopi me.
Utopi se.
Moji pokreti nikad ne prestaju, ali odlučio sam da lebdim.
Ja nikad ne bježim, ja nestajem.
Pojavljujem se kad gledaš slijepo, kad šutiš pričom, kad čuješ ono što voda nosi.
Postani potok, ja samaa magla.
Diži me i spuštaj me.
Igraj se sa mnom.
Ja ću se igrati ljubavi.
Ti žmiri, ja ću te snivati.
Ja te budim, a ti me umivaj.
Draga, ne želim prestati pisati, a olovka želi da čuva papire, jer oni ne mogu da izdrže toliku ljubav koja nadolazi.
