Često kažemo kada nas je strah ili ako nas neko na smrt preplaši – Oduzeo mi je pola života! E zamislite sada da vam zaista neko oduzme pola života i razmislite šta bi to značilo za vas.
Rijetki su oni koji cijene život, i izgleda da je baš namijenjen za rijetke. Tako sam davno, kao i mnogi koji će možda pročitati ovaj tekst, upoznala čovjeka koji se rijetko sreće. Bila sam osnovac koji je još pronalazio životni put, i na sreću sasvim slučajno spoznala život onih rijetkih.
Dvije hiljade i neka godina. U školu je stigla obavijest da se prikuplja novac za liječenje momka po imenu Boban i da su ljekovi jako skupi. Nisam ga znala, ali prema riječima mojih nastavnika i starijih učenika koji su ga jako dobro poznavali bio je dobar i uspješan čovjek, i moja želja je bila da ga jednog dana i ja upoznam. Škola je relativno brzo prikupila novac u saradnji sa roditeljima i nastavnim osobljem, tako da je naša pomoć spasila njegov život. Boban je imao i živi sa bolešću koja se zove hemofilija. Nekoliko godina kasnije upoznaću Bobana i saznati više o njegovom životu.
Želje jednog djeteta
Kao dijete sanjarila sam i fantazirala kao svi mi. Imala sam potrebu za većim gradom, za spoznajom novih stvari, te povremeno zavidila djeci koja žive u velikom gradu. Željela sam i ja da mogu otići na predstavu, u kino, skijati, trenirati tenis i baviti se raznim drugim stvarima koje nisam imala u svom rodnom mjestu. Željela sam da moji roditelji više zarađuju, da život bude lijep kao što je bio prije rata. Međutim, sve je u to vrijeme ostalo na željama i ništa se nije moglo dogoditi preko noći osim što sam sanjarila svaki dan sve ispočetka i proklinjala rat koji se desio kad sam rođena.
Bobanova priča se desila prije rata. On je tada bio dijete koje je živjelo sasvim normalan život, osim što je imao rijetku bolest. Išao je u školu, trčao, plesao, bavio se raznim stvarima kao većina druge djece. Ta priča nije dugo potrajala… Desio se rat i nesretan događaj koji će Bobanu zaista oduzeti pola života.
Kolika je cijena života rijetkih
Zamislite da ste u razredu sa Bobanom koji broji preko 20 učenika i da učitelj/ica kaže u želji da zaštiti učenika sa rijetkom bolešću – Bobana niko ne smije da dira! Većina djece će zbog autoriteta instinktivno odreagovati i poslušati učitelja. Šta će se desiti sa onima koji nisu razumjeli poruku?
Dječak koji nije razumio poruku je u neznanju pred sam početak rata Bobana sačekao poslije škole i upitao – Ko si ti da tebe niko ne smije da dira? Pitajući se zašto Boban nije kao druga djeca istukao ga je u neznanju i ostavio na ulici. Udarci su bili u predjelu koljena, te je bolest napala oštećene zglobne mišiće i sve bi bilo uredu da se nije desio rat. U ratu nije bilo ljekova te je Boban bio prepušten na milost i nemilost božije volje. Bolest je bila sve jača i jača i od tada pa do danas Boban hoda tako što se oslanja na štake. Cijena života rijetkih je visoka i neumoljiva.
Snovi se zaista ostvaruju
Snaga volje je ono što nas pokreće. Moja želja da upoznam Bobana je bila među prvim željama koje su se ostvarile, a zatim će i sve gore navedene biti dio moje realnosti koju danas živim. Mogu slobodno reći da su se moji snovi počeli ostvarivati upoznavši Bobana kojeg danas zovem bratom, prijateljem, mentorom, savjetnikom, psihologom i podrškom za sve što mi u životu zatreba. Ništa se nije desilo slučajno, pa tako ni ovo poznanstvo koje ću cijeniti za života.
Uvijek sam voljela da komuniciram sa ljudima, da ispitujem, istražujem, slušam i pišem o raznim stvarima. On je bio prva osoba koja je to prepoznala i gurnuo me u vatru sa mojih nepunih 15 godina. Kad kažem vatra, mislim na medije. Stajala sam ispred kamera i novinara i pričala o projektu za koji smo dobili 5.000 KM od opštine i koji trebamo realizovati. Projekat se zvao ”Fotografijom kroz svijet”. Bila sam presrećna što sam dio tada za mene jedne velike priče. Od tada nastavljam sa aktivnostima, volontirajući u OO ”Centar” Mrkonjić Grad, koju je pogodite ko osnovao i pokrenuo odmah po završetku rata, 1997. godine. Moj Mrkonjić Grad postao je prvi otvoreni grad zahvaljujući Centru koji je intenzivno radio na pomirenju ljudi, obnovi grada i duhovnom preporodu.
Zahvaljujući aktivizmu u koji me je Boban uključio i volji koju sam imala zahvaljujući samo njemu i dan danas se borim i nastojim njegove savjete, poruke i prije svega ljubav prenositi drugima.
Ostvarimo želje onih koji su naše ostvarili
Rijetki su oni koji svoje znanje i ljubav poklone drugima ne očekujući ništa zauzvrat. Upravo takav je i Boban. Poznajem na stotine mladih ljudi kojima je ovaj čovjek pomogao i nikada, ali baš nikada, nije od nas tražio da mu bilo šta vratimo. Svoje vrijeme i znanje je cijeli život poklanjao drugima, zapostavljajući jedino sebe. Došlo je vrijeme da mu vratimo i ovim putem molim prijatelje, radne kolege, poznanike, saradnike, predstavnike institucija vlasti, privatnog sektora i neprofitnih organizacija kao i sve ljude dobre volje iz cijele države i regije da daju svoj doprinos kako bi ovaj čovjek velikog srca, humanista, volonter i prvenstveno čovjek ponovo mogao hodati, trčati i plesati sa svima nama.
Humanitarnu akciju ”ZA BOBANA” pokrenuli su njegovi prijatelji. Boban je pokretač velikog broja incijativa za bolju zdravstvenu zaštitu oboljelih od rijetkih bolesti, što je rezultiralo nedavnim usvajanjem Programa za rijetke bolesti i Republike Srpske i Federacije BiH od strane Vlade. Svakodnevno pomaže drugima i sam je organizovao veliki broj humanitarnih akcija. Da bi Boban prohodao bez štaka, potrebne su dvije operacije koljena koje su izuzetno skupe (300 000 KM , od toga država finansira tek trećinu troškova), jer Boban boluje od hemofilije, pa samu hiruršku intervenciju i proces oporavka prati svakodnevno uzimanje skupih lijekova koji pomažu kod zaustavljanja krvarenja. Podsjetimo Bobana da nije sam i da postoje ljudi dobrog srca koji svojom ljubavlju mijenjaju ovaj svijet!
Bobanu možete pomoći uplatom sredstava na račun broj: 562-099-8100-2503-04 (Borislav Đurić, Razvojna banka A.D. Banja Luka, poslovnica M. Grad). Bobana možete i lično kontaktirati na broj telefona 065 710 833 kako biste ga ohrabrili i dali podršku da istraje u svojoj namjeri.
Hvala Vam!
U potpisu: Bobanovi prijatelji
Kljajic91.wix.com
