Zbog čega naša budućnost zavisi od čitanja

5 jun

Američki pisac Nil Gejman napisao je zanimljiv članak o prirodi čitanja i koristi koje ono donosi. Ovo nije samo maglovito razmišljanje, već vrlo jasan i doslijedan dokaz o naizgled očiglednim stvarima.

Ukoliko imate prijatelje koji vas uvjeravaju da će uskoro sve knjige biti elektronske, dajte im da pročitaju ovaj tekst.

Ako se s toplinom sjećate (ili nasuprot tome sa užasom) odlazaka u biblioteku, pročitajte ovo i sami.

Ako imate djecu koja rastu, pročitajte sa njima ovaj tekst ili ako se pitate kako i šta čitati s djecom, tim prije treba da ovo pročitate. Ljudima je važno objasniti na čijoj su strani. Ovo je svojevrsna deklaracija interesa.

Zato  popričamo o čitanju i o tome zašto čitanje beletristike i čitanje iz zadovoljstva spadaju u najvažnije stvari u čovjekovom životu.

Pismeni ljudi čitaju lijepu književnost

Lijepa književnost ima dvije svrhe:

Prvo, otkriva nam potrebu, zavisnost od čitanja. Stvara želju da saznamo šta je bilo dalje, želju da okrenemo stranicu, potrebu da nastavimo, čak i ako bude teško zato što su nekoga snašle nevolje, ali vi morate znati kako će se sve to završiti… To je istinska potreba. Zbog toga ćete naučiti nove riječi, razmišljati drugačije, nastaviti da idete naprijed. Otkrićete da je čitanje samo po sebi zadovoljstvo. Kad to budete shvatili, više nećete prestati da čitate.

Najlakši način da garantovano odgajite pismenu djecu jeste da ih naučite da čitaju i da im pokažete da je čitanje prijatna zabava. Najbolje je naći knjige koje im se dopadaju, pokazati im i dati da ih pročitaju.

Ne postoje loši pisci za djecu, ako ona žele da ih čitaju i traže njihove knjige, zato što su sva djeca različita. Sama će naći priče koje su im potrebne i ući u te priče. Istrošene i banalne ideje za njih nisu stare i izlizane. Dijete ih prvi put otkriva. Ne odvraćajte djecu od čitanja, zato što vam se čini da čitaju pogrešne stvari. Literatura koja se vama ne dopada može da bude put je do knjiga koje i vi volite. Nemaju svi isti ukus kao vi.

Drugo, korist od lijepe književnosti je u tome što stvara empatiju. Kad gledate emisiju na televiziji ili film, saznajete šta se dešava drugim ljudima. Beletristika je nešto što gradite od trideset slova i nekoliko znakova interpunkcije, a vi sami, uz pomoć svoje mašte, stvarate i ispunjavate svijet, koji posmatrate tuđim očima. Počinjete da osjećate stvari, posjećujete mjesta i svjetove za koje ne biste ni znali. Dolazite do saznanja da ste taj spoljašnji svet – takođe vi. Postajete neko drugi, a kada se vratite u svoj svijet, nešto se u vama malo promijenilo.

U knjigama se takođe nalazi nešto od životne važnosti za postojanje u ovom svijetu – a to je da svijet ne mora da bude baš ovakav. Sve se može promeniti.

Djeci treba čitati naglas. Čitajte im ono što vole. Čitajte im priče koje su nama već dosadile. Govorite im raznim glasovima, zainteresujte ih i nemojte prestati da im čitate samo zato što su već naučili da čitaju. Čitanje naglas je trenutak povezivanja, vreme kada niko ne gleda u telefon i kada sve nevolje ovog sveta ostaju po strani.

Moramo da stvari učinimo lijepim. Nemojmo činiti svet gorim nego što je bio prije nas, ne uništavajmo okeane, ne prenosimo naše probleme na sljedeća pokolenja. Moramo da počistimo za sobom, da ne bismo ostavili svoju djecu u svetu koji smo tako glupo upropastili, opljačkali i unakazili.

Jednom su Alberta Ajnštajna pitali kako djecu možemo učiniti pametnijom. Odgovorio je jednostavno i mudro: Ako hoćete da vam djeca budu pametnija, rekao je, čitajte im bajke. Ako hoćete da budu još pametnija, čitajte im još više bajki. Razumeo je vrijednost čitanja i maštanja.

Nadati se da ćemo našoj djeci moći da predamo svijet u kome će čitati i u kome će im se čitati, u kome će maštati i razmišljati.

www.uspesnazena.com

(Visited 163 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments