U priručnicima za samopomoć često čitamo da se “treba osloniti na unutrašnji glas”, no u kolikoj je mjeri ta preporuka naučno utemeljena? U velikoj mjeri, smatraju američki naučnici, ističući da je instinkt dio razrađenoga zaštitnog sistema koji nas potiče da izbjegavamo određene situacije.
Priznaju da je teško prepoznati kada vjerovati instinktu, osjećaju koji se nerijetko povezuje sa strahom ili sumnjom, no na temelju rezultata nedavnog istraživanja za to postoji naučno opravdan razlog.
U članku objavljenom u časopisu Physiology, radu naučnika sa floridskoga Državnog sveučilišta stoji da signali što ga naša utroba šalje mozgu “imaju velik utjecaj na naše osjećaje, raspoloženje i na odlučivanje” te su često odgovor na zabrinjavajuće ili prijeteće događaje.
Dr. Linda Rinaman, neuronaučnica sa sveučilišta na Floridi tvrdi da naša utroba neprestano komunicira s mozgom preko najdužega moždanog živca – vagusa. Ime mu potječe od latinske riječi “vagus”, što doslovno znači “lutajući”.
Zato se ponekad za njega koristi i naziv živac lutalac jer luta od moždanog debla kroz vrat, prsni koš i abdomen te se grana po organima u obliku pleksusa.
Živac prenosi poruke iz mozga prema abdomenu i obratno, a ovo potonje ljudi često nazivaju “leptirićima u stomaku” koji nas potiču da procijenimo neku situaciju i odlučimo hoćemo li je izbjeći ili se s njom suočiti.
Rezultati istraživanja koje je dr. Rinaman provela s kolegom Jamesom Maniscalcom s čikaškog Sveučilišta Illinois upućuju na to da signali koji kreću iz našega gastrointestinalnog trakta ponekad funkcioniraju poput crvene zastave koja nas sprečava u tome da počinimo neku pogrešku.
To se događa jer nas poruke koje dobivamo prisiljavaju da izbjegnemo neke opasne situacije na način da izostavimo sistem nagrađivanja u mozgu.
“Povratni signali koje nam omogućuje vagalni živac djeluju poput neke vrste zaštite i potiču nas na oprez”, kaže Rinaman.
Istodobno podaci istraživanja pokazuju da i prehrana može imati velik utjecaj na kvalitetu signala koji nam stižu iz trbuha, što ponekad utječe na promjenu raspoloženja ili ponašanja.
Dr. Rinaman tvrdi da prehrana s visokim udjelom masti može rezultirati upalom u gastrointestinalnom traktu, a to mijenja signale koje šalje vagus te, posljedično može rezultirati anksioznošću i depresijom. “Promjena načina prehrane, primjerice konzumacija probiotika može utjecati na promjenu raspoloženja”, kaže Rinaman.
“No kako to funkcionira? Uključuje li to crijevni mikrobiom koji hranite i na koji način on šalje poruku u mozak putem vagalnog živca? Ovo je naučno područje u posljednjih nekoliko godina iznimno zanimljivo naučnicima, pa je trenutačno puno više pitanja nego odgovora”, kaže Rinaman, dodajući da je ponekad naša najjača instinktivna reakcija upravo ona koja nas najbolje informira i upućuje prije racionalizacije i analiziranja.
mostarski.ba
