Youth for peace je jedna od organizacija koja radi na kreiranju zdravog društva, sposobnog na suživot u miru, zahvaljujući, a ne uprkos različitostima koje ovo podneblje objedinjuje.
Da etničke, vjerske ili na čemu god temeljene razlike nisu prepreka dokazuju mladi ljudi različitih pozadina i uvjerenja koji su osnovali Youth for peace, ali i svi mladi koji su ikada učestvovali na nekim od njihovih treninga, seminara i konferencija.
Učenjem iz prošlosti ulagati u budućnost treba biti fokus i cilj svih mladih ljudi u BiH. Jedan od načina jeste upravo kroz učešće u rad ove organizacije.
,,Edukacija temeljena na radionicama koje pružaju iskustvo i emociju koje imaju dugotrajan efekat na učesnike je primaran cilj naših seminara”, tvrdi Antonela Opačak, jedna od trenerica organizacije. I sama jako mlada, Antonela naglašava da ,,proces edukacije i ličnog razvitka nikada ne prestaje. Radi se o cjeloživotnom putu koji sam po sebi pruža zadovoljstvo. Otkrivajući prvenstveno svoja ograničenja i predrasude koje se u sve nas uvuku, bilo kroz utjecaj porodice, društva pa čak i obrazovnog sistema, činimo prvi korak ka drugima, lakšem razumijevanju njih a potom i nalaženju načina da skupa prevaziđemo sve razmirice koje nastaju uglavnom iz neznanja i straha.”
U proteklom seminaru ,,Mladi u BH društvu” u bogatom programu našlo se vremena i za posjetu grada Sarajeva. Za prosječnog Sarajliju ovo može zvučati kao fina, opuštajuća, ali ne i pretjerano korisna ideja. Međutim, lako je u multikulturalnom gradu poput Sarajeva zaboraviti da postoje gradovi u BiH koji su do te mjere jednolični da nekoj mladoj osobi koja dolazi sa strane može biti prvi put da upozna osobu druge vjere, vidi pokrivenu ženu, uđe u katedralu i sl. Približavanjem mladih ljudi različitih pozadina jedni drugima direktno razbijamo sve predrasude i tabue. ,,Jedna od radionica na seminaru bila je i nensilna komunikacija. Često i najdobronamjerniji među nama imaju problema u komunikaciji, u smislu nepostojanja dovoljne svijesti o tome kako naše riječi utječu na druge, koliko se komunikacijski kodovi, verbalni ili neverbalni mogu razlikovati među različitim skupinama i sl. Ipak, gdje postoji dobra volja i namjera, svi se nesporazumi mogu riješiti. Neophodno je da priznamo sebi da nam je i u tom polju, ma kako nam banalno zvučalo, neophodna edukacija. Osim toga, iskustvo mi je pokazalo da mlade ne treba osuđivati, već im pristupiti sa razumijevanjem i prijateljskom ponudom nove perspektive i iskustava koji će promijeniti sve usađene mržnje i predrasude.”
Mladi nose velik teret prethodnih generacija koje su prošle traumatična iskustva. Razumljivo je, stoga, da će promjena svijesti mladih biti dugotrajan proces, no nesumnjivo ostvariv, zahvaljujući upornosti i doprinosu mladih ljudi iz nevladinog sektora.
,,Rad u Youth for peace smatram ispunjavanjem svoje društvene odgovornosti, koju svi imamo, svojim doprinosom izgradnji društva u kakvom želim da živim, a ne kakvo jeste. Rad u civilnom sektoru je mač sa dvije oštrice, elan nije teško izgubiti obzirom da se u društvu uporno javljaju novi problemi i dešavaju konflikti. Nakon svakog seminara, međutim, napunimo se novim elanom, motivacijom i idejama. Mladi ne prestaju da nam daju nadu i da nas inspirišu. Utjecajem na i jednu osobu, te dobijanjem pozitivnog feedback-a, isplati se sav naš trud.”
Nemojte misliti da su promjene na bolje ikada male i beznačajne. Ne zaboravite koliko je važno raditi na istezanju svojih ograničenja i izazivanjem sebe, iznova i iznova. To je jedini put za rast, a rasti možemo samo skupa, sarađujući.
Učesnici seminara Branko Ivanišević i Azemina Tucaković izjavili su:
,,Mislim da bi prepričavanje događaja sa seminara i iznošenje utisaka moglo proizvesti to da mladi uklone predrasude, izađu iz svoje udobne svakodnevnice i učine nešto prije svega na razvoju sebe a onda i šire. Ovakvi seminari su baš ono što treba našem specifičnom društvu gdje stvaramo drugačiji odnosno jedini ispravan pogled na život bez bilo kakvih stereotipa i predrasuda, na prvom mjestu prema osobama različitih religija.”
,,Ono što mi je obilježilo seminar je definitivno radionica “Strategija mladih u bh društvu” gdje smo svi otvoreno i slobodno mogli reći sve ono što se inače priča u našem društvu, sve ono što svak misli a nikada ne kaže. Jednostavno se stvorio taj neki krug povjerenje i svi smo se mogli složiti da mi mladi stvarno želimo promjene i da svojim stavovima možemo uticati na društvo.”
Autor teksta: Tamara Karabasil
