Vlasta – Sarajka koja radi doktorat u Švedskoj

21 mar

Jedna od predrasuda naših ljudi sa kojom sam se susretala dok sam živjela u Češkoj su bili komentari ljudi koji su me poznavali i kometarisali kud sam tamo otišla, da je Češka sirotinja i da kada dođu na more jedu konzerve – Iz Češke sam se preslila u Švedsku u podrazi za još boljim uslovima- Neću se vratiti u BiH jer uslovi za bavljenje astrofizikom u BiH ne postoje!

Dvadesetšestogodišnja Sarajka, Vlasta Valan dobitnica je Srebrene značke Univerziteta u Sarajevu za akademski uspjeh (prosjek ocjena 9,14). Vlasta je u Sarajevu završila Odsjek za fiziku na Prirodno-matematičkom fakultetu, potom se preselila u Češku Republiku 2013. godine u kojoj je završila magistarske studije na Prirodno-matematičkom fakultetu, Masarykovog Univerziteta.

Danas živi u Stockholmu u koji se doselila 2015. godine da radi svoj doktorat (PhD studies) na Kunliga Tekniska Högskolan, Kraljevski institut za tehnologiju.

-„To je trenutno najbolji Univerzitet u Švedskoj (i jedan od najboljih u svijetu) što se tiče pronalaska posla u struci poslije završetka studija (diploma garantuje zaposlenje) i što se tiče komunikacije s industrijom jer preko 90% aktivnosti Univerziteta je povezano sa industrijskim sektorom“ – pojasnila je Vlasta koja smatra da je najveći razlog njenog današnjeg života u Švedskoj upravo prethodna stepenica njenog obrazovanja odnosno odlazak u Češku.

„Ja zaista vjerujem da je Brno –Češka Republika iskustvo koje me promijenilo i koje je popločalo put mom dolasku u Švedsku. Odlazak u Brno je bio izlazak iz moje zone komfora. Studirala sam na českom, kojeg prije odlaska u Brno nisam govorila. Nakon dvije godine sam naučila još jedan jezik i upoznala novu zemlju i kulturu. Svoj magistarski rad sam radila na Akademiji nauka Česke Republike, u sklopu Astronomskog instituta i dobila prilike da posmatram zvijezde na teleskopu čiji je prečnik ogledala 2m. Također mi je pružena prilika da putujem u Potsdam u Njemačkoj da upoznam grupu naučnika koja radi na istoj oblasti koju sam ja tada izučavala i radim sa njima na analizi podataka koje sam dobila posmatranjima. Pri tome troškove svojih putovanja u Potsdam ili u Prag (pošto se tamo nalazi Astronomski institut Akademije nauka) mi je snosio Fakultet, jer sam bila zaposlena kao vanjski saradnjik na Fakultetu, pored toga što sam bila student. Nakon Sarajeva i uslova koji tamo vladaju, sve ovo mi je došlo kao veliki šok.

Jedna od predrasuda naših ljudi sa kojom sam se susretala dok sam živjela u Českoj su bili komentari ljudi koji su me poznavali i kometarisali kud sam tamo otišla, da je Česka sirotinja i da kada dođu na more jedu konzerve. Ono što ti ljudi ne znaju jeste da je u Českoj trenutno druga najniža stopa nezaposlenosti u EU od 4,6% (ima nižu stopu nezaposlenosti nego Švedska), da svi planinare svaki vikend i da to što jednu konzerve nije zato što su siromašni, nego zato što će radije dati novac da vide još 3 znamenitosti više nego da jedu u restoranima i ostanu zaglavljeni u jednom mjestašcetu gdje su našli najjeftiniju sobu“ – ispričala je Vlasta.

Za odlazak iz BiH osjećala je potrebu nakon što je uvidjela da u svojoj zemlji nema uslova bavite se onim šta voli i napredovati u tome. U potrazi za modernizacijom, proširenjem znanja i napredovanjem, preselila se na nastavak obrazovanja u Češku Republiku, a potom je put za još boljim uslovima odveo u Švedsku.

-„Kada sam bila na polovini mojih osnovnih studija sam shvatila da u BiH ne postoje uslovi da radim posao kojeg volim. Fizika je dosta teška nauka i u BiH se ljudi boje fizike, ali isto tako na Fakultetu nisu imali sluha za modernizaciju laboratorija u kojima radimo praktične vježbe na instrumentima koji se po drugim državama čuvaju kao antikviteti, kao ni za drugačiji i moderniji pristup nastavi. Također, za oblast fizike za koju sam ja bila zainteresovana uslova nije bilo tada, nema ih ni danas, a mislim da ih neće biti ni u skorijoj budućnosti. Naime, ja sam astrofizičar, moje polje istraživanja je svemir i sve što on krije. Ne mogu napisati čime se precizno bavim jer za dosta pojmova koje koristim u svojoj svakodnevnoj komunikaciji, termini na našem jeziku ne postoje ili zvuče jako nakaradno. Jedina opcija koja mi je preostala da se nastavim baviti onim što me usrećuje i što me zanima je bio odlazak u inostranstvo. Na četvrtoj godini osnovnih studija (bitno je napomenuti da osnovne studije u Sarajevu traju 4 godine) sam počela ozbiljno razmišljati kuda da se otisnem nakon jula 2013. godine kada diplomiram.

Moj sadašnji suprug, tadašnji dečko, i ja smo odlučili da želimo otići skupa i aplicirali za stipendiju Južnomoravskog centra za međunarodnu mobilnost u Brnu, Česka Republika. Ako pitate zašto Brno, odgovor je jednostavan: odlučili smo da želimo graditi zajedničku budućnost što znači da se nismo mogli tek tako razdvojiti jer zajedničku budućnost je teško graditi ako sam ja u jednoj, a on u drugoj državi. Oboje smo dobili stipendije i tako je Brno postalo naš dom. Ja sam studirala magistarske studije na Prirodno-matematičkom fakultetu Masarykovog Univerziteta, dok je on bio zaposlen kao kandidat za doktora nauka na Veterinarskom Univerzitetu u Brnu. Nakon dvije godine provedenih u Brnu smo oboje shvatili da ipak možemo bolje i odlučili da apliciramo za poslove u Švedskoj. Aplicirali smo samo na jedno mjesto, samo na po jedan posao. I dobili smo ih! Pokušavali smo da izračunamo kolika je vjerovatnoća da dva puta dobijemo poslove u istom gradu u isto vrijeme i ta vjerovatnoća je toliko mala da je nismo mogli izračunati.

Ono što me impresioniralo u cijelom procesu dobijanja posla jeste brzina kojom se sve odvijalo. Nakon 5 dana od roka za predaju aplikacija sam pozvana na intervju u Stockholm. Oni su mi platili putne troškove, kao i dvije noći u hotelu. Intervju nije bio klasični sistem oni pitaju ja odgovaram, nego sam imala mini-predavanje o tome šta sam radila za svoj magistarski rad i nakon toga smo diskutovali oko toga šta bih ja radila ako bih dobila posao. Komisija se sastojala od dva člana: moje sadašnje supervizorice i ko-supervizora. Ponudu za posao su mi poslali dva dana nakon povratka u Brno i cijeli proces od završetka roka za prijavu do ponude za posao je trajao 18 dana.

Trenutno živimo u Stockholmu i oboje radimo na univerzitetima kao kandidati za doktora nauka: ja sam kao što sam već navela zaposlena na KTH, dok je on zaposlen u Prirodnjačkom muzeju i Univerzitetu u Stockholmu i jednoj privatnoj kompaniji. Izabrali smo Švedsku jer uslovi koje nude univerziteti svojim zaposlenima se ne mogu porediti sa drugim državama. Ovdje niko neće da me pita da radim vikend ili prekovremeno, ako kažem da nešto ne mogu da uradim jer nemam vremena za to niko neće uzeti za zlo ili pomisliti da sam lijena i da ne želim da radim. Privatni život pojedinca je svetinja i poslodavci to poštuju i čak te podstiču da više pažnje poklanjaš svom privatnom životu, a naročito zdravlju. To ide toliko daleko da u sklopu zgrade imamo teretanu koja nam je besplatna, sa ličnim trenerom koji će da trenira s nama i svake sedmice imamo pravo da jedan sat treniramo u toku radnog vremena i da se tih sat vremena računa u radno vrijeme“ – prisjetila se Vlasta razloga odlaska, cijelog proces i s nama podijelila uslove rada i pogodnosti na poslu u Švedskoj.

Preseljenje u Švedsku put je ka ostvarenju njenih snova i kako kaže, to je najbolja odluka koju je ikada donijela.

-„Kada danas, 5 mjeseci nakon dolaska u Švedsku, pogledam unazad mislim da je ovo nabolja odluka u mom životu. Trenutno radim u vrhunskom timu naučnika koji su veoma cijenjeni. Evo primjera: prije 7 dana (u vrijeme pisanja ovog teksta) je objavljeno da su otkriveni gravitacioni valovi. To je najveće naučno otkriće 21. vijeka koje u potpunosti potvrđuje najveću teoriju 20. vijeka – teoriju relativnosti. Instrumenti na kojima radim su uključeni u potragu za tim valovima i tim naučnika sa kojima blisko sarađujem je sada potvrdio da je jedan od instrumenata detektovao signal tih valova. Da mi je neko rekao da ću učestvovati i raditi sa takvim ljudima ne bih vjerovala.

Još jedan primjer: 5 dana nakon mog dolaska u Švedsku se objavljivala Nobelova nagrada za fiziku. Svi smo se okupili u jednoj kancelariji i slušali objavu. Tri sata nakon objave je došao jedan od predstavnika Kraljevske akademije nauka i član Nobel komiteta da nam održi predavanje o oblasti za koju je nagrada dodijeljena i da obrazloži razloge zašto je baš dodijeljena za tu oblast odnosno otkriće“ – ispričala je Vlasta.

“Tajna” švedskog načina života

Vlasta je s nama podijelila iz svog dosadašnjeg iskustva kako je to živjeti u Švedskoj i po čemu se razlikuje svakodnevnica Šveđana u odnosu na život na koji smo mi navikli.

„Šveđani vode jako aktivan život. Moje kolege trče na posao ili sa posla, skoro svi se trenutno pripremaju (vani je -5°C i snijeg i led) za polumarataon u Goteborgu. Prosječan Šveđanin od 25 godina je zaposlen i ima stabilne prihode, dok prosječan Bosanac od 25 godina i dalje studira i roditelji ga izdržavaju. U Švedskoj se djeca isele iz roditeljskog doma kada napune 18 godina ili kada krenu na fakultet bez obzira da li ostaju da žive u istom gradu ili ne. To mogu da urade zato što im država omugućava da dobiju studentske poslove sa kojima ce moći da plaćaju sobu u stanu kojeg dijele i da imaju za hranu. Svako od Sveđana koje sam upoznala je u toku svog studija paralelno i radio i to svakakve poslove. Od rada u pivnici na prodaji piva, konobarisanja do toga da broje ljubimce u javnom saobraćaju. I ne stide se poslova koje su radili, ma kakvi oni bili. Svaki Sveđanin ima neki hobi pored fizičke aktivnosti, koji uključuje šivenje, pletenje i sl.

Kada sam prvi put došla bilo mi je dosta teško da se naviknem na pojavu da ljudi trče svugdje oko mene, voze bicikla ali ono što me šokiralo je bio prizor čovjeka kako u oktobru mjesecu skija (!) po cesti. Naime, u Švedskoj je nordijsko skijanje nacionalni sport i čak i u toku ljeta oni „skijaju“: na skije za nordijsko skijanje pričvrste točkiće i tako skijaju po cesti između auta. Ludi su na biciklima također, i čak ih ne prestaju voziti u toku zime. Vidjećete ljude koji trče i voze bicikla bio vani snijeg, led, kiša ili sunce. Ono na šta se i dalje privikavam jeste da sa švedskim prijateljima ne mogu da budem spontana kao što smo navikli. Pošto vode dosta aktivan život onda i društvene aktivnosti imaju isplanirane dosta unaprijed. Kod njih će se rijetko kada desiti da kada ih pitate da idete na pivo poslije posla da će dapristanu, jer najčešće već imaju planove za to veče. S druge strane, jedna od najboljih strana švedskog života je ono što oni zovu „fika“. To je zapravo pauza na kojoj se svi uposlenici okupe i skupa piju kafu i jedu kolače koje najčešće (zavisno od veličine grupe) priprema neko od uposlenih. Također, jedna od stvari koja mi se zaista dopada u švedskom načinu života jeste da poslodavci dva puta sedmično kupuju velike voćne korpe za svoje uposlene i uposlenici imaju besplatno voće“- ispričala je Vlasta koja govori engleski, francuski, španski, češki i danas uči švedski jezik.

Uređenost sistema

-„Moram biti iskrena i reći da inostranstvo pruža normalan život. Ovdje niko nije opterećen sa nekim kvotama za zapošljavanje, žena se ne boji da li će imati posao ako najavi poslodavcu da je trudna i da će ići na porodiljsko, ovdje se zna tačno kojeg dana će vam uplatiti platu i neće kasniti ni sata, a kamoli dana. Kulturni život je jako bogat, trenutno je velika akcija ovdje da svi muzeji u Švedskoj koji su vlasništvo države budu besplatni za sve, dok u Bosni zatvaraju Zemaljski muzej i većina muzeja se bori za opstanak. I bez obzira što si stranac ovdje, bezbrižan si jer ne moraš preračunavati na šta ćeš potrošiti koji pfening jer minimalna plata u Švedskoj je proračunata tako da osoba koja ju zarađuje može da plaća stan, povremeno jede u restoranima, jednom sedmično ode na piće (koje je jako skupo jer imaju prohibiciju na alkohol), jednom mjesečno ode u bioskop ili pozorište i plaća članarinu za teretanu“ – istakla je Vlasta koja se ne planira vratiti u BiH jer u Švedskoj ima sve uslove za kvalitetan život, siguran posao i napredovanje u karijeri, barem u narednih nekoliko godina, a poslije ko zna gdje će je posao odvesti.

-„Uslovi za bavljenje astrofizikom u BiH ne postoje ili su, kao što kaže moj suprug, na nivou Nadrealista i bacanja pogleda uvis. Iz ove perspektive nemam se najmeru vraćati u BiH, pogotovo što mislim da nakon švedskog sistema i uređenosti života povratak u bosanskohercegovački haos bi me izbacio iz kolotečine. Također, većina mojih prijatelja su „biseri rasuti po cijelom svijetu“. Većina ih se, u potrazi za boljim i normalnijim životom, odselila iz Bosne u razne krajeve svijeta, tako da ih neću sresti kada dođem u Sarajevo u posjetu porodici.

Budućnost je za mene još uvijek neispisana knjiga. Tek sam počela svoj doktorat i ne znam u kojem smjeru će me odvesti moje istraživanje u narednih 5 godina. Jedino što znam sa sigurnošću jeste da sam narednih 5 godina u Švedskoj.

Zeda.ba

 

(Visited 522 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments