Uspješna Bh. menadžerica: Ignorisanjem sredine do uspjeha!

14 dec

Baza svakog poslovnog uspjeha u Bosni i Hercegovini, pogotovo za modernu ženu, jeste ignorisati sredinu. Prateći ovaj recept Mirsada Mehmedinović-Venturini, vlasnica i direktorica “Konfekcije FBM” iz Lukavca, postala je jedna od najuspješnijih menadžerica u BiH posljednjih godina.

Šta zapravo znači ova naoko paradoksalna uputa pojasnila nam je dok smo razgovarali s njom u proizvodnoj hali “Konfekcije FBM” u mjestu Puračić, nedaleko od Lukavca.

“Ignorisati sredinu. To je baza svakog uspjeha. Za mene su bitni pojedini ljudi u mom životu, a na sredinu se nisam nikad posebno osvrtala. Mislim da je to jedna od najčešćih kočnica u životima mnogih ljudi: šta će neko reći? Nikada nisam pridavala puno pažnje tome šta neko misli o meni. Svi smo mi od rođenja u evoluciji i meni je uvijek bilo jasno da ja moram biti iznad moje mame po nekim razmišljanjima, kao što je ona bila iznad svoje. To je prirodni mehanizam koji nas gura naprijed. Naravno, ovo se, sudeći po mnogima, pogotovo u poslovnom svijetu ne bi trebalo odnositi na žene. Ali mene su upravo takvi stavovi okoline i tjerali naprijed”, kazala nam je Mehmedinović-Venturini.
Ulazak u Kafkin svijet
Mirsada je, kao i mnogi tokom rata u BiH, sigurniji život potražila u Njemačkoj, koju je vrlo brzo zamijenila Italijom. Prvi posao je našla u kuhinji, istovremeno je učila i jezik, ali se nije zadovoljavala osnovama.
“Primijetila sam da je to glavni nedostatak naših ljudi. Većina uči one osnovne stvari, ali ja sam smatrala da taj minimum meni nije dovoljan ukoliko želim nešto postići. Željela sam kompletnu integraciju, da razumijem šta se dešava oko mene, koje su moje obaveze, a koja moja prava”, kazala je ona.
Nakon toga počela je raditi u knjižari, gdje je ostala sedam godina, a paralelno je radila i kao prevodilac. Na nagovor svekrve 2000. godine je ušla u konfekcijski posao, što je objeručke prihvatila i maksimalno iskoristila 40 godina svekrvinog iskustva u ovoj industriji.
“Nije me bilo teško nagovoriti jer sam to uvijek voljela. Odrasla sam s krpicama. Za godinu sam prošla sve, a onda sam se, zajedno s mužem, vratila u BiH i 2003. godine osnovala firmu. Moj muž se zaljubio u ovaj naš način života. Vjerovali smo da će to ići lako i da je dovoljno samo voljeti to što radiš. Ubrzo smo vidjeli koliko smo bili naivni. Susreli smo se sa realnošću i ušli u Kafkin svijet”, prisjeća se Mehmedinović-Venturini.
Najveći problem je bila birokratija i samo osnivanje firme. Zatim je naredne dvije godine trajala procedura u vezi sa pribavljanjem građevinskih i inih potrebnih dozvola. Tu je, kako nam je kazala, proradio njen inat.
Inat kao oružje
“To je trenutak u kojem, ubijeđena sam, mnogi odustanu i obeshrabre se. Jednostavno, vidjela sam da moraš biti uporan, tvrdoglav i inadžija. Ja sam to bila. Meni je taj inat uvijek valjao. Nije to negativna osobina, nije to onaj dječji inat. To je bila moja osobina koja je spriječila da postanem žrtva bh. birokratije.
Proizvodnja je krenula 2006. godine, a “Konfekcija FBM” je u tom trenutku imala 30 zaposlenih žena. Danas Mehmedinović-Venturini rukovodi sa stotinak žena, a njena konfekcija je u međuvremenu pokrenula i malu liniju vlastitih proizvoda “Emma Marinoni Camice”, čiji prodajni objekti se mogu naći u Tuzli, Gračanici, Bijeljini, Međugorju, Trebinju, Sarajevu, Zenici, Gradačcu i Beogradu.
Smatra da uspjeh ne smije biti cilj, nego rezultat, ali smatra i to da je u BiH mnogo šta krenulo nizbrdo upravo u trenutku kad se ta teza okrenula, kada je uspjeh postao jedino što je važno. Prevazilaženje ove prepreke, kako kaže, bilo je jednostavno, ali ne i prevazilaženje prepreke šovinizma, koji je u bh. poslovnom svijetu opipljiv u zraku.
“Taj muški šovinizam je opipljiv u vazduhu. Međutim, ja sam se poslovno formirala u sredini gdje je to već prevaziđeno, mada je i sama konfekcijska industrija u cijelom svijetu tradicionalno muška, tako da je i tamo osjetno prisustvo jedne vrste šovinizma. Ja sam po karakteru uvijek bila takva da mi to nije sjedalo, a protiv toga sam se borila uglavnom ignorisanjem. To mnoge često zbuni i to je taj trenutak kad stvari okrenete u svoju korist”, kazala nam je Mehmedinović-Venturini.
Srž ovog problema, kako kaže, ima korijen u našoj tradiciji, u kojoj je zet često mnogo važniji od same kćeri.
“Nisam se nikad puno osvrtala na to. Ja kažem šta mislim i vidim da to nije baš prihvaćeno lako, ali to je moj način da se borim s tim. Smatram da su često same žene odgovorne za to ako ne mogu da uspiju jer same sebi stave tu barijeru da su žene”, zaključila je Mirsada.
Muškarci i industrija
Muški šovinizam je opipljiv u vazduhu. Međutim, ja sam se poslovno formirala u sredini gdje je to već prevaziđeno, mada je i sama konfekcijska industrija u cijelom svijetu tradicionalno muška.
Poslovni i privatni život
Kako nam je kazala, nije uvijek lako izbalansirati privatni i poslovni život, pogotovo u situaciji u kojoj supružnici svaki dan provode vrijeme i na poslu.
“Naš odnos je ravnopravan i on mene ne doživljava kao ‘žensku glavu’ u kući. Nije uvijek lako sve to izbalansirati, ali mi smo naučili da posao ostavljamo na poslu, a privatne probleme kod kuće. Vidim da mnogi jako teško to spajaju, ali mi to uspijevamo”, objašnjava Mehmedinović-Venturini.
kupujmodomace.ba
(Visited 422 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments