Kada ste dobili svoj prvi pametni telefon ili fotoaparat, jeste li okačili prvu fotografiju
na Instagram? Jeste, sigurna sam. A, jeste li ga odlučili zauvijek koristiti za kačenje
slika? Možda se sada pitate šta biste drugo mogli? Odgovor sami pronađite u razgovoru koji sam radila specijalno za sve zaluđenike kamere i piksela.
Aidu Bešiću (19) kamera postaje buduće zanimanje. Ovaj momak iz Bosanske Otoke je završio Elektrotehničku školu u Bihaću, nakon čega se odlučio na studij režije
na Hochschule für Fernsehen und Film.
.
Kada i kako si se počeo baviti filmom?
Prvi put sam snimao prije, otprilike, pet godina. To su bile neke sitnice u podrumu
iz kojih je nastao moj prvi film, Repriza, s muzičkom podlogom benda kojeg sam u
to vrijeme slušao.
Prvi put sam vidio šta je kamera, svjetlo, priča i šta je film i kako se kroz njega može
ispričati priča. Jednim dijelom sam kroz taj film prezentirao sebe.
Šta si želio biti u djetinjstvu?
Nisam baš razmišljao o tome, niti me zanimalo šta ću biti. Počeo sam o tome razmišljati u srednjoj školi. Tada sam se odlučio na fotografiju i film. U osnovnoj je to bio hobi.
Koliko si filmova do sada snimio i koje tematike si obradio kroz njih?
Do sada sam snimio konkretno dva filma. Radio sam na još nekoliko projekata. Snimio sam dosta, ali ta dva izdvajam. Ostali su tipa vježbi i testiranja.
Na kojim takmičenjima i festivalima si do sada učestvovao? Koje nagrade si osvojio?
Osvojio sam dosta nagrada na takmiče njima Asocijacije za umjetničku fotografiju
BiH, koja su organizirana takmičenja za tehničke škole. Tu sam osvojio ukupno deset nagrada za vrijeme pohađanja srednje škole.
Kratko nakon toga sam prvi put bio na SFFu s filmom Movie About Wanbel. Bio sam i
na filmskoj školi za Pravo Ljudski Film Festival.
Također, značajno je spomenuti i da sam bio u žiriju na istom festivalu u selekciji filmova
Zoom Rights Youth Program.
Imao sam čast biti na Talent Sarajevo programu, filmskoj radionici. Na
Burch Olympiad 2015 u kategoriji Kratki film sam osvojio prvo mjesto za film
2065.
.
Sam radiš scenarij, snimanje i editovanje filma. Kada bi se trebao afirmirati samo
na jednom polju, koje bi izabrao i zašto?
Mislim da bih spojio scenarij i režiju, jer ne želim jedno bez drugog. Htio bih da pišem
film i režiram na svoju ruku, bez scenarija nekog drugog. U biti, želja mi je da imam
napisan svoj film i da ga lično režiram.
Gdje pronalaziš informacije o takmičenjima i festivalima?
Najviše sam informacija, do sada, našao na stranici filmfreeway.com. Nalazio sam, također, na Facebooku, preko prijatelja, linkova stranica festivala, filmskih stranica
tipa nofilmschool.com i fotobih.ba
.
Šta je potrebno za započeti rad na jednom filmu?
Mislim da je volja jedna od ključnih stvari da bi se mogao realizirati jedan film. Bez
volje mi nekako sve djeluje kao prazna priča. To mi je nekako najimpresivnije. Naravno, uz to dolaze i dobri rezultati.
Kako se mladi mogu više obrazovati na poljima fotografije i filma?
Hmm, pa mislim da, da bi se obrazovali, moraju više gledati filmove režisera koji su
“ikone”, kao naprimjer AndreiTarkovsky, StanleyKubrick, Chantal Akerman, Danis Tanović…
To su moji filmski uzori čije filmove volim gledati i koje cijenim. Ali opet, sve je to individualno. Svako pronalazi svoj put. Najlakše je gledanje i istraživanje procesa kroz koji je režiser prošao. Osim toga, bitno je i dosta čitati, pokušavati i eksperimentirati. A fotografiju je potrebno što više izvoditi da bi sve došlo na svoje.
Kada bi sam trebao pokrenuti filmsku umjetnost u Bih, a ciljna grupa su mladi,
šta bi uradio?
Kada bih imao tu mogućnost vjerovatno bih napravio neku filmsku školu da bi ljudi
koji se zanimaju imali priliku praktično više raditi. Praksa je, u biti, 80 % stvari u filmu.
Zamišljaš li neki veći filmski projekat u skorije vrijeme?
Trenutno radim na scenariju za svoj prvi dugometražni film. To je sve
što mogu sada reći.
Tvoj najveći kritičar i najveća podrška su…
Roditelji i prijatelji.
Ako su fotografija i film tvoje buduće zanimanje, koji je tvoj hobi?
Hmm, igranje šaha i putovanja.
Kako i gdje vidiš sebe za deset godina?
Vidim se kako pišem scenarij i radim na filmu.
A gdje?
Vrlo moguće u svojoj državi, ali i daleko od nje.
Preventeen
