Njena umjetnost je jedinstvena i pomjera granice realnog, a njeno platno je njeno – lice. Mlada umjetnica iz Kolašina Tea Popović, tek pola godine bavi se nesvakidašnjom umjetnošću, body artom, a njeni radovi su već hit po društvenim mrežama.
Tvoji radovi djeluju gotovo nestvarno, možete li nam približiti proces stvaranja tog umjetničkog djela?
Čitav proces je veoma dugotrajan, zahtjevan, i iziskuje mnogo koncentracije, stoga na neki način sebe moram da pripremim ‘psihički’ za početak rada. Stoga, počinjem od razvijanja ideje. Kada imam tu osnovu, krećem sa realizacijom, odnosno crtanjem. Nakon toga slijedi fotografisanje, kako bih sa drugima podijelila novi rad i kako bih za sebe imala uspomenu. I na kraju, kao najmanje drag dio, skidanje šminke.
Tvoje lice je zamjena za umjetničko platno, koliko je teže oslikati kožu od platna?
Obzirom da volim i crtanje na platnu već dugi niz godina, ali i sada body art, svakog dana uočavam sličnosti i razlike između ove dvije vrste umjetnosti. O težini izrađivanja mi je teško govoriti, jer ni jedna oblast nije laka za rad. Ono što je recimo poteškoća kod body-art umjetnosti jeste što je komplikovano crtati na samom sebi, i što se boje teže miješaju, odnosno sjedinjuju na licu, i teže je dostići potrebnu dubinu i intezitet boje.
Kada si počela da se baviš crtanjem, i kada je to sve preraslo u body art?
Crtanjem se bavim od svoje 7-8 godine. Počela sam da crtam uz svoju stariju sestru, da bi od tog trenutka umjetnost postala moja svakodnevnica i potreba. Dok sam body art otkrila relativno skoro, prije svega pola godine, ali imam sve vrijeme ispred sebe da nastavim da se i u ovoj oblasti razvijam, i, nadam se, istrajem.
Koliko je potrebno da na licu odslikaš neki zahtjevniji rad?
Sam proces crtanja zahtjevnijeg crtanja zna da traje i do 3-4 sata. Kad uključimo i pripremu i kasnije skidanje šminke, taj proces traje i mnogo duže. Ali bez truda i ulaganja se ništa ni ne može postići.
Šta je sve potrebno od pribora i materijala?
Kada je u pitanju pribor, neki standardni bi podrazumijevao boje, četkice, sfx lijepak… Ja doduše koristim i boje koje nisu namijenjene za body art i razne materijale, tkanine, predmete kao vid improvizacije da bi određeni rad što uvjerljivije izgledao. Uglavnom, u ovom sferi, pribor za rad može postati manje-više sve.
Da li si imala neku izložbu, ili neki modni dogadjaj u vezi sa body art-om?
Nažalost, još uvijek nisam imala izložbu na kojoj bih predstavila svoj rad. Ali obzirom da sam tek na početku, ne brinem se, uvjerena sam da će vremenom doći i do toga, i tome se vrlo radujem.
Student si prve godine Fakulteta za dizajn i multimedije, kakvi su tvoji planovi za budućnost?
Iako ne volim da planiram, u glavi imam neku malu viziju mene za 5 ili 10 godina. U najboljem scenariju, sebe vidim u svijetu umjetnosti, kako kroz modu, tako i kroz svoje crtanje. Sve što radim trenutno jeste u cilju dostizanja tog sna. Ostaje samo da vidimo šta mi budućnost donosi.
Svaki umjetnik u nečemu ima inspiraciju? U čemu pronalaziš svoju?
Inspiracija je nešto, što meni bar, dolazi veoma spontano. Nikada ne radim pod pritiskom ili jer moram, već kad osjetim želju, ili upravo kad me nešto inspiriše. Inspirišu me razne stvari, događaji u toku dana, muzika koju slušam, fotografije sa interneta, filmovi, serije, sve može poslužiti kao dobra osnova za stvaranje asocijacije na nešto drugo i sve to prelazi u krajnje zanimljivu ideju.
Da li misliš da kultura ima zapaženo mjesto u današnjem drustvu u kojem živimo, ili je na marginama?
Kultura danas je cijenjena, ali ne kod velikog broja ljudi. Nažalost, samo pojedinci ulažu u istu i uviđaju njenu važnost na ovom svijetu. Ja takođe apelujem da se ljudi više posvete kulturi, da se odupru mejnstrimu i kolotečini tehnologija u koju su ljudi današnjice zapeli.
Svjedoci smo da nije lako živjeti od umjetnosti, može li se od tog posla zaraditi?
Mogu samo da govorim iz svog iskustva, i ne mogu reći da smatram da umjetnost danas može biti primarni izvor prihoda. Ja trenutno od crtanja uspijevam da zaradim tek toliko koliko mi je dovoljno za džeparac, tako da pretpostavljam da su rijetki slučajevi kada umjetnost može biti dovoljno unosna da se od nje živi.
Da li sebe vidiš kao umjetnika koji pravi svoj lični pravac?
Vjerujem da je cilj svakog čovjeka koji se bavi bilo kojom vrstom umjetnosti da izgradi svoje ime. To se postiže samo originalnošću, s toga i ja namjeravam da vremenom izgradim svoj pravac. Obzirom da je u pitanju veoma komplikovan proces, potrebni su mali koraci, i ja upravo pokušavam da načinim svoje prve.
Da li društvene mreže mogu doprinijeti promociji tvoga rada i koliko?
U velikoj mjeri su mi pomogle društvene mreže. Poslužile su mi kao nevjerovatna reklama, i riječ se brzo proširila. Samim tim pozitivne reakcije su me motivisale za dalji rad. Ja tada želim da stvaram još više, i zbog sebe i zbog drugih, koji cijene ovo što radim, na čemu sam mnogo zahvalna.
Imaš li neku poruku za kraj?
Ukoliko nešto volite, trebate toga i da se držite. Počnite od ljubavi prema tome nečemu, dodajte trud, ulaganja, posvećenost i istrajnost i uspjeh je zagarantovan!
publicfigure.me
