Svjedoci nasilja, pasivni promatrači i/ili saveznici nasilja!?

15 jan

Piše: Projekt koordinator Asocijacije XY, Feđa Mehmedović

Iako sve češće slušamo, vidimo ili svjedočimo određenim oblicima nasilja, nasilje je u stalnom porastu i sve veći broj mladih izjavljuje da su bili žrtve jednog ili više slučajeva nasilja. Razloga je mnogo, a najčešći su:

  • Žrtve ne znaju ili nemaju dovoljno snage da se adekvatno suprotstave nasilju. Prvenstveno mislimo na prijavljivanje nasilja, traženje stručne pomoći i podrške ili uključivanje roditelja/staratelja u rješavanje problema nasilja;
  • Mladi, često žrtve, misle da je nasilje individualna stvar i da ga treba tako i tretirati
  • Društvene norme obeshrabruju osobe da prijave nasilje, što je posebno evidentno među mladićima koji smatraju da je prijavljivanje nasilja kukavički čin, što je apsurdno;
  • Svjedoci nasilja nemaju dovoljno snage, hrabrosti ili odlučnosti da prijave, zaustave ili obeshrabre nasilje u njihovoj okolini;
  • Pojedini mladi ljudi smatraju da postoje blaže forme nasilja, pa misle da iste ne ostavljaju ozbiljne posljedice na žrtvu stoga se ne osvrću na njihovu pojavu;
  • Roditelji nesvjesni mogućih posljedica, ohrabruju djecu da na nasilje odgovaraju nasiljem;
  • Nedostatak informacija i znanja koji bi mladima pomogli da prepoznaju određene forme ponašanja kao nasilne;
  • Nedostatak empatije tj. suosjećajnosti prema žrtvama nasilja.

Svjedoci nasilja su osobe koje vide određene nasilne situacije, ali ne znaju kako ili ne žele da reaguju. Mnoge međunarodne studije ističu potrebu za uključivanjem svjedoka nasilja u prevenciju nasilja, stoga ovaj članak ujedno predstavlja naša nastojanja da ohrabrimo mlade da ne budu pasivni promatrači I saveznici nasilje već generatori pozitivnih promjena, mali super heroji u svojim lokalnim zajednicama, svjedoci koji znaju kako treba da se ophode u slučaju da svjedoče nasilju.

Svjedoci nasilja nisu direktno uključeni u vršenje nasilja, ali njihova pasivnost ih svrstava u poziciju saveznika nasilja.  Razlog je činjenica da mogu doprinijeti zaustavljanju, prijavljivanju nasilja ili pružanju pomoći žrtvi. To su odrasli ili mladi ljudi koji su u poziciji da se umiješaju, glasno progovore ili urade bilo šta što bi doprinijelo zaustavljanju nasilne radnje ili radnji.  Svjedoci nasilja mogu uraditi mnogo toga, bez da ugroze sebe, što je najvažniji princip. Svjedoci nasilja su prijatelji žrtve, komšije, rođaci, članovi tima, vršnjaci, učenici i sl.  Svjedoci nasilja su „publika“ koju nasilnici vole i trebaju kako bi imali gdje i pred kim da demonstriraju svoju moć i superiornost u odnosu na žrtvu. Upravo zato se nasilje najčešće dešava u javnosti, jer nasilje se hrani odobravanjem i šutnjom.  Dokazivanje u grupi upotrebom nasilja, često podrazumijeva ismijavanje, udaranje, vrijeđanje i omalovažavanje osobe pred grupom, online ili offline, u školi ili na ulici.

Nasilje osobu čini tužnom, nesretnom, nezadovoljnom i osobe koje su žrtve nasilje, često se zatvaraju u sebe, pate, prestaju da izlaze sa prijateljima, prestaju da uče I postižu često lošije rezultate u školi nego je to bio slučaj prije nego su postali žrtve. Ne postoji teže i lakše nasilje! Zašto onda šutimo? Zašto ne budemo na strani žrtve?

Razgovarali smo sa učenicima osnovnih i srednjih škola o nasilju, uzrocima nasilje i posljedicama koje ostavlja na žrtvu. Interesantno je da veliki broj mladih ne zna da je ogovaranje, davanje etiketa osobama na osnovu njihovih osobina (štreber, glavonja i sl.)i  postavljanje negativnih komentara na Facebook-u ili Twitter-u oblik nasilja koji na žrtvu može destruktivno djelovati. Neki od njih su čak izjavili da smatraju da ove forme nasilja pripadaju „blažim“ oblicima nasilja koje „jačaju“ žrtvu obzirom da ne ostavljaju fizičke posljedice. Kasnije, nakon edukacije o žrtvama i posljedicama nasilja, učenici su promijenili mišljenje ističući da su smatrali da samo fizičke forme nasilja mogu biti destruktivne. To nam govori da mladi ljudi, ne poznaju nasilje u mjeri koja bi ih ohrabrila da se aktivno uključe u njegovu prevenciju.

Zašto svjedoci nasilja šute i ne reaguju?

Mnogo je razloga zašto mladi koji svjedoče nasilju ne reaguju na isto:

  • Nije moje da se miješam, to je njihov problem
  • Boje se da ne budu povrijeđeni ili ne postanu nova žrtva nasilnika
  • Osjećaju se bespomoćno da zaustave nasilje
  • Ne vole žrtvu ili smatraju da žrtva zaslužuje to što joj/mu se dešava
  • Ne žele skrenuti pažnju na sebe
  • Plaše se osvete nasilnika
  • Smatraju da ukoliko kažu odraslima, neće postići ništa ili mogu još više zakomplicirati situaciju
  • Smatraju da samo slabići prijavljuju nasilje
  • Ne znaju šta da urade

Kako se svjedok osjeća zbog toga:

  1. Frustrirano – jer se osjećaju bespomoćnim da nešto urade. Smatraju da ne mogu ili nisu u poziciji da kažu ili urade nešto što bi zaustavilo nasilje ili pomoglo žrtvi.
  2. Zbunjeno i nekomotno – pritisak da se pridružimo nasilju jer želimo biti na strani pobjednika ili većine vršnjaka (fenomen: „sakrivanja u grupi“)
  3. Uplašeno – biti na strani nasilnika jer ne želi da postane nova žrtva
  4. Krivim – jer nisu reagovali i pomogli žrtvi

Važno je naučiti mlade, posebno potencijalne svjedoke nasilja kako da na sigurne i pozitivne načine preveniraju ili interveniraju u slučaju rizika da dođe do nasilja ili uznemiravanja. Pristup aktivnih svjedoka nasilja podrazumijeva intervencije u slučaju fizičkog, verbalnog, seksualnog, digitalnog i drugih oblika nasilja, zaustavljajući ih prije nego se i dese, zaustavljajući ih tokom dešavanja, govoreći javno protiv nečije ideje da se ponaša nasilno, ohrabrujući druge vršnjake da postupe pozitivno, obeshrabrujući pojedince i grupe da budu nasilni prema nekome.

Također, aktivni svjedoci nasilja će potražiti pomoć prije nego se nasilje desili ili će pozvati pomoć tokom nasilja. Aktivni svjedoci će pružiti pomoć žrtvi, uputiti je do stručnih osoba koje mogu pružiti adekvatnu pomoć. Aktivni svjedoci nasilja će ohrabriti  žrtvu da se obrati za pomoć.

Dok svako može biti svjedok nasilja, aktivni svjedok su samo one osobe koje prepoznaju problem i odlučuju da zaustave nasilje, naravno, na način koji je siguran za njih ali i za žrtvu.

Ukoliko se želite čuti poruke mladih iz Sarajeva, Zagreba, Mostara, Banja Luke, Beograda i Tirane, a koji su aktivni sudionici kampanje „Reaguj ljudski“, ukucaj u Google „Reaguj ljudski“ i pogledaj rezultate pretrage.

Ukoliko želiš u svojoj školi pokrenuti kampanju podizanja svijesti o ulozi svjedoka nasilja u prevenciji nasilja, obrati se Asocijaciji XY koja će ti pružiti podršku, informacije i savjete.

Ukoliko želite zaustaviti nasilje, prvo vodite računa o sigurnosti a onda o razlozima vašeg aktivnog učešća u prevenciji nasilja. Zaustavimo nasilje!

(Visited 270 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments