Super priča o jednom osmijehu, šarenoj perici i najboljem prijatelju

20 feb

Jeste li se ikada zapitali ko su svi ti super ljudi o kojima slušate na vijestima, čitate u novinama ili portalima? Ko su ti ljudi koji tako super rade neke stvari za koje su, nema sumnje, stvoreni? Šta je potrebno, koje kriterije trebate ispuniti, da biste nekome bili super i da bi vas neko uzeo za svoj uzor? Vjerovali ili ne, pravila nema, bitno je samo da ono što radite i da poruka koju šaljete, dolaze iz srca. Super osoba iz moje priče je upravo jedan takav lik. Kažem lik jer ponekad kada ga vidite, ako ne zaboravi skinuti svoju uniformu, on stvarno izgleda kao neki smješni lik iz slikovnica ili dječijih filmova.

16388357_1362205260467265_3271630949950334006_n

Riječ je o mom prijatelju Saši Ristiću. Sašu znam otprilike godinu dana, možda to nije mnogo vremena da biste nekoga zvali prijateljem, ali vjerujte već prvi susret je dovoljan da osjetite pozitivnu energiju i radost kojom Saša zrači i poželite ga zauvijek imati za prijatelja. Moje druženje sa Sašom započelo je kada sam postala član udruženja Srce puno osmijeha kojem je Saša predsjednik i pazite sada, najbolji klaun kojeg ste ikada sreli.

Saša se ovim poslom bavi već skoro 20 godina, u mladosti je trenirao odbojku koju nije namjeravao igrati profesionalno već iz ljubavi, kao i većinu drugih stvari koje će raditi zbog istog osjećaja. Kasnije kao inžinjer telekomunikacija umjesto da nađe siguran i dobro plaćen posao, Saša odlučuje da će svoju energiju i vrijeme uložiti u nešto drugo. Nešto što će ostaviti traga i izmamiti mu osmijeh svaki put kada bude išao na posao. Nešto što bi moglo koristiti široj zajednici.

16900333_397310523954708_1933085151_n

Saša i njegova tadašnja supruga započeli su priču o udruženju građana Srce puno osmijeha još prije 20 godina kada su odlučili da pomažu internacionalnoj grupi s kojom su se upoznali i da njihove pjesmice za djecu prevedu na bosanski, ubrzo nakon toga oni će početi da pjevaju te pjesmice u dječijim bolnicama, školama , na rođendanima i predstavama, da pišu i osmišljavaju svoje pjesmice i predstave, te okupljaju ljude koji su spremni da im se pridruže u njihovoj ideji. I tako od želje da pomognu drugima Saša i njegova tadašnja supruga su se nakon nekog vremena počeli maskirati u klovne i samostalno raditi predstave.

16838160_397310530621374_1396913221_n

Cijela priča je dobila neki obavezni ozbiljniji ton u svijetu odraslih onda kada je jedan projekat odlučila podržati švicarska ambasada, te su tada i započeli sa projektom Dr. Smješko. Glavna ideja tog projekta bile su mjesečne posjete staroj klinici na Koševu koja se zadržala sve do danas tako da volonteri udruženja zajedno sa Sašom i dalje odlaze na kliniku svake druge sedmice te uveseljavaju i nasmijavaju one kojima je osmijeh najpotrebniji.

16901906_397315353954225_112945729_n

Danas ovo udruženje i svi oni koji su dio njega rade mnogo toga, naime pored toga što odlaze u posjetu klinici, rade predstave i razne animacije, počeli su davati i treninge mladim ljudima i okupljati ih oko zajedničke ideje da učine svijet ljepšim i šarenijim mjestom. Rezultat toga su crteži ”Svima je potrebna ljubav” i ”Ljubav je jezik koji svi možemo razumjeti” na Ekonomskoj školi na Grbavici pored šetališta na kojem su radili volonteri iz Sarajeva i Njemačke gdje sam i sama bila prisutna. Aktivnosti koje volonteri udruženja sprovode su razne, od lutkarskih predstava i rada sa djecom s poteškoćama u razvoju do  besplatnih zagrljaja i oslikavanaj zidova. Ono što svaku aktivnost i druženje čini posebnim je energija koju ne možete da ne osjetite i osmijesi koje ne možete da ne vidite na licima oko vas.

16831277_397310560621371_549679201_n

Kroz par volonterskih posjeta i sama sam mogla osjetiti kako je to biti u društvu super ljudi, kako je super kada vidite da ste nekome izmamili osmijeh, kako je super zagrliti djevojčicu koja vas je upravo prije dvije minute pitala da joj budete prijateljica, i naravno kako je super poznavati Sašu. A vjerovatno je i Saša tako par puta stavio periku i iscrtao lice kao klaun nakon čega mu je bio tako super taj osjećaj da pruža osmijeh i prima ga u svoje srce pa je to odlučio raditi narednih 20 godina.

I zaista, svaki put kada me Saša kao moj komšija i prijatelj pozove u svoj dom na večeru sa svojom porodicom vidim da ništa drugo i nije bitno. Bitno je da ste sretni, nasmijani, voljeni i okruženi ljudima koje volite, da darujete osmijeh i primate ga u svoje srce, tek onda oslobodit ćete svoje srce i um od materijalnog ropstva precjenjenih stvarčica trivijalne vrijednosti koje su ništa u poređenju s jednim iskrenim osjehom koji baš vi nekome možete izmamiti.

Autor: Dajana Alić

(Visited 365 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments