Student fizioterapije povezuje svoje dvije ljubavi praveći skulpture pasa

14 sep

Splićanin Josip Režić student je u Zagrebu, a hobi su mu crtanje i izrada skulptura pasa. Reakcije su okoline više nego dobre, a Josipovi radovi izgledaju jako profesionalno.

Već je svima poznato kako u seriji članaka Studenti kreativci donosimo pregršt pozitivnih priča o kolegama koji se uz studij bave raznim zanimljivim hobijima. Ovoga puta predstavljamo Josipa Režića, 20-godišnjeg Splićanina. Student je Fizioterapije na Zdravstvenom veleučilištu u Zagrebu i upravo je završio prvu godinu.

Josipov hobi povezan je s crtanjem i slikanjem te izradom skulptura od keramike. Na tu se ideju, kaže Josip, odlučio pregledavajući različite profile po Facebooku.

– Ugledao sam neke skulpture na Faceboku koje i nisu baš nešto izgledale pa sam samome sebi rekao: „Skromno, ma nije valjda da ne mogu bolje od ovoga.“ tako sam se upustio u izazov. –

Njegove skulpture zaista nisu obične, već se pretežno baziraju na psima. Naime, još jedno područje na kojemu je naš sugovornik aktivan jest kinologija. Otkad je završio osnovnu školu sve je češće počeo obilaziti izložbe pasa pa je shvatio da te dvije ljubavi želi povezati.

– Proces izrade poprilično je zahtjevan, posebno kada se ide nešto dublje u detalje kako bi se „pogodila“ ekspresija psa. –

Ovaj mladi kreativac napominje da mu je prijateljica akademska kiparica Tina Jukić Banjan olakšala početke i uputila ga u sve trikove ovoga zanata. Jedna figura, ovisno o veličini, oduzima cca jedan do dva tjedna izrade, nakon čega ide na sušenje tjedan do dva. Ovisno o boji, skulpture idu jednom ili dvaput u peć, a peku se na 1000°C, čak do 10 sati.

– Reakcije prijatelja i rodbine su poprilično odlične, mogu reći da se ponose mnome, što mi je neizmjerno drago. –

Od Josipovih roditelja nitko nema neku umjetničku crtu. Stoga je jedina osoba za koju može reći da je naslijedio smisao za kiparstvo njegov pradjed Ivan, zvan Kapo, koji je izradio zvonik crkve i školu u selu nedaleko od Splita, ali i mnoge druge kamene građevine.

Nije čudno zapitati se kada Josip stigne izraditi sve te figure, s obzirom na opisani dugotrajni proces. Tvrdi da je to najčešće kada dobije inspiraciju, za što nikada ne zna točno vrijeme, što svemu daje dodatnu draž. Od planova za budućnost prvo mu je i najvažnije završiti fakultet i, naravno, baviti se hobijem koji ga prije svega opušta, a potom, tko zna – možda upiše i Umjetničku akademiju. U šali kaže da bi to mogao biti, vjerovali ili ne, smjer kiparstva.

Studentski.hr

(Visited 217 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments