Šta jesti? Pojedi dugu!

19 jan

Zaljubi se. Otkad se nisi zaljubio? Ima i godinu, ima i dvije, ma, ima i vijek čitav. Zaljubi se u drvo. U pticu, u prirodu, u sebe,u neku osobu. Zaljubi se i voli. Širi ruke svijetu,
da bi svijet širio ruke tebi. Prestani mrštiti to svoje lijepo lice i prikrivati svoje, već
odavno potisnute emocije. Vikni glasno šta želiš, šta osjećaš, šta voliš, čemu se nadaš.
Nađi hobi. Nađi vremena za stvari kojevoliš, za ljude koje voliš, za sebe kojeg voliš.
Nađi vremena da se nasmiješ. Smij se glasno i jako. Mašući rukama i držeći se za
stomak. Neka se svi okreću za tobom, upirući pogledom i tiho šapućući: Ovaj mora
da je lud. Ma, nasmij se i njima. Nakloni im se blago i reci: Ugodan dan, meine dame,
ionako misle da si skrenuo. Voli kišu. Pleši na kiši. Nemoj samo da pokisneš. Osjeti
kišu. Uvijek se mrštiš kada pada kiša, zaboravljajući sebe kao malog koji je uživao u
kiši. Kako je lovio kapi ustima i dizao ruke visoko ka nebu, kao da se sprema za let,
skakućući po lokvama. Pa, zar si zaboravio to? Zar si zaboravio kako si kao mali volio
svaki sekund svoga života? Zar si zaboravio kako je biti dijete? Zamišljeno. Bezbrižno.
Spontano.

Previše zaigrano i zaneseno da se prepusti nekim olakim, svakodnevnim brigama.
Budi ono zaboravljeno dijete u sebi. Probudi ono dijete u sebi. Dopusti si da zapla-
češ kada to želiš, dopusti sebi da zagalamiš kada svi utihnu i da zanijemiš kada se drugi nadvikuju. Dopusti sebi da budeš ti. Ponovo. Negdje si se usput izgubio. U nekim
gustim papirologijama, zamršenim, uskim hodnicima zrelosti. Ma, izađi na
ulicu. Kupi sebi cvijeće. Kupi nekome drugome cvijeće. Uruči ga zbunjenom prolazniku
uz naklon i poljubac u ruku. Možda nekome uljepšaš dan. A možda i ne. Ali sigurno ćeš uljepšati svoj. Reci glasno da te čuju do najdaljih daljina i najbližih blizina:
Ja sam ljubav i ja širim ljubav. I zaista budi ljubav. Probudi ljubav u sebi. Nekada
si volio beskompromisno, snažno, dječije neiskvareno. Zar si zaboravio kako je to?
Podsjeti se. Budi osoba koju želiš da upoznaš. Sa kojom želiš da se družiš. Budi ono
što želiš da prepoznaš u drugima. Prepusti se, neka te srce nosi dugim stazama
satkanim od paučinastih snova. Budi dijete, i otplovi. Prepričavaj svoje snove.
Dugo i naširoko. Prepričavaj doživljaje. Bili ti mi jednom davno, mali si ti bio, tu prekoputa
u onoj kući što je vidiš odavde i tako dalje i tako dalje. Ne prikrivaj sebe. Nikada,
ni zbog koga. Skini sve maske koje nosiš, i prvu i drugu, i desetu, i tu i tu koju skrivaš
duboko u rukavu za posebne prilike i posebne ljude. Ma kakvi, ti budi posebno
svoj. Posebno samo svoj. Pozdravi ljude na ulici sa kojim se mimoilaziš. Ljude koje prvi
put u životu vidiš. Reci namćorastoj komšinici u liftu da danas odiše posebnom ljepotom.
Ustupi mjesto nekome da sjedne. U čekaonici, u parku, u tramvaju. Pomozi
starici da ponese kese. Pomiluj psa. Slavi život. Kupi vatromet i raspali ga petog u
mjesecu. Neka se nebom razlije boja breskve i u smjesi sa bojom noći, neka ubije
tamu te večeri. Neka svi kažu: Vidi ovu budalu opet, mora da se skroz pozdravio sa
mozgom. Pa šta, kao da je to ikada nešto predstavljalo.

Digni glavu visoko, ali ne previsoko kako bi vidio svoje noge čvrsto na zemlji, ali da ti
je glava i dalje u dalekim oblacima. Uzmi kist i stari čaršaf i naslikaj svoj život. Prospi
malo tu crvene, tanku liniju sive, ovamo više žute. U sredini tirkiz i bež. Ni na šta ne
liči, ha? Ma, stavi je na ulicu i uporno je pokušaj prodati nekome na ulici. Budi malo
tu crvena, budi tanka linija sive, budi ovamo više žute, a u sredini budi tirkiz i bež.
Svaki dan kada otvoriš svoje oči reci sebi da si danas bolji nego jučer, jači nego jučer
i u svakom pogledu pametniji nego jučer.

Živi u trenutku. Ne žuri mnogo, nije se rodio taj koji je zakasnio na svoju sudbinu.
Nisi nigdje nikad zakasnio ili poranio. Tu si i sad, jer tu i sad i moraš da budeš. Pjevuši dok pereš suđe, dok brišeš prašinu, usisavaš.
Popuni svoju rutinu najšarenijom novinom. Oboji svoj život. Ti si vlasnik svojih
misli i usmjeri ih prema svjetlosti, i živi svjetlost. Budi svjetlost. Probudi je u sebi. Budi
uspješan. Nije se rodio taj koji je uspio iz prvog pokušaja. Samo trud i rad čine čovjeka.
Pa zavrni dobro rukave, potrudi se. Ne predaj se ni onda kada ti sve bude izgledalo
totalno nemoguće. Zaplješći kada svi umuknu, zanijemi kada se svi svađaju. Nauči
da drmneš vratima kada vidiš da te tu ne cijene. I nauči dobro koja si vrata zatvorio
da ih više ne otvaraš. Nikad. Idi samo naprijed. Samo gazi. Stupaj soldatski
čvrsto. Široka je cesta i duga. I da se izgubiš, naći ćeš novi put. I da se spotakneš,
dignut ćeš se. Život ide i ne čeka na tebe. Panta rei. Sve teče, pa poteci i ti. Kad
si posljednji put trčao po livadi, pomirisao neki cvijet? Zašto si to prestao da radiš i
kada? Kupi sebi šećernu vunu, uvijek se sav zamažeš i ulijepiš i stid te je da te neko takvog vidi, zato si i prestao da je jedeš. Pa, šta fali. Kupi je i hodaj najprometnijom ulicom
i razgledaj izloge. Uđi i kupi nešto što nikada prije ne bi. Neki veliki zeleni šešir.
Drečave rukavice za cvijeće u bašti. Niti imaš baštu, ni cvijeće. Ali možda te to baš
potakne da počneš da sadiš. Svi će za tobom govoriti: Ma, ovaj je pukao načisto. A
ti potrči prema ptici, lovi je dok ne poleti.
Uzmi raštimanu, staru gitaru i zapjevaj nasred ceste. Zaškripi glasom i zaurlaj. Šutaj
lišće. To te je činilo srećnim kad si bio školorac, koji se bezbrižno vraćao kući. Kada
si prestao raditi stvari koje te čine sretnim? Prestani to. Prestani jednom zauvijek da
radiš stvari koje te čine nezadovoljnim. Prestani da preispituješ svaki svoj pokret.
Prestani previše razmišljati. Prestani da analiziraš ljude. Šta je ovaj htio time reći?
Otkud mu sad to odjednom? Možda je on, iako je to rekao, ono mislio.Tako samo
dižeš visoke bedeme oko sebe, umjesto da gradiš mostove. Osvijetljene, uvrnute,
duge, kratke, bezgranične, ovakve, onakve. Samo nek’ vode do tebe. Budi ljubazan, ali
ne zato što moraš, već zato što želiš. Budi ono najbolje u sebi. Udahni pozitivnu
auru, izdahni svaku negativnost iz svojih misli. Udahni ljubav, izdahni zavist. Udahni
sreću punim plućima i naposljetku postani sreća.

Autor teksta: Emina Kujundžić

Članak je prenesen iz magazina Preventeen br. 35

(Visited 199 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments