Savremeno školovanje podanika

1 dec

„Obrazovni sistem namjerno je projektovan da bi proizvodio prosječne umove, onesposobio unutrašnji život, uskratio učenicima znatnije sposobnosti vođstva i garantovao poslušne i nekompletne građane – sve da bi se narod učinio ’upravljivim’“.

Da bi se upravljalo milionskim masama – da pozajmim Orvelov izraz – „prola“, potrebno je, kroz ovako osmišljen sistem, ljude od malih nogu lišiti znatiželje, fleksibilnosti, smjelosti – pogledajte djecu kakva su prije nego što krenu u školu – i istovremeno ih zatupljivati idiotskim programima ili ih zatrpavati beskonačnim količinama podataka; rezultat je isti: nesigurni, demoralizovani, izolovani pojedinci s malo vjere u ličnu inicijativu i kritičko promišljanje svijeta oko sebe generalno, i vladajućih struktura pojedinačno. U vremenu kad se proizvode ogromne količine proizvoda, nužne su ogromne mase potrošača. Sjeća li se iko da je glupo kupovati ono što mu ne treba? Da li je iko toga danas svjestan? Ako je sistem podešen tako da mlade ljude ne podstiče da misle, onda će, uz sve navedeno, oni postati i žrtve marketinških i PR vračeva, a marketing se, u tom smislu, takođe počeo razvijati u SAD-u, početkom 1920-ih. U to doba je svoju firmu u Njujorku otvorio Edvard Bernejs, nećak Sigmunda Frojda, koji je genijalno primenjivao ujakove spoznaje u reklamnim kampanjama i osmišljavanju „američkog načina života“. Stvari su se, vidimo, razvijale paralelno: ogroman broj potencijalnih potrošača najprije je trebalo primjereno odškolovati, da bi proizvodili ogroman broj proizvoda, da bi zatim te proizvode kupovali, i sve to da bi ostali pasivni i donosili profit. Što se promenilo od tada? Ništa, osim što smo se i mi našli u vrzinom kolu.

   “Ogroman broj potencijalnih potrošača najpre je trebalo primereno odškolovati, da bi proizvodili ogroman broj proizvoda, da bi zatim te proizvode kupovali, i sve to da bi ostali pasivni i donosili profit. Što se promenilo od tada? Ništa, osim što smo se i mi našli u vrzinom kolu.”

Šta su škole danas? „Laboratorije za eksperimente na mladim umovima, centri za uvježbavanje navika i stavova koje korporativno društvo traži. Obavezno obrazovanje služi djeci tek usputno; njegova je stvarna svrha da ih pretvoriti u sluge“, definiše Gato.
Šta nam je činiti, ukoliko imamo sopstvenu djecu ili smo kao nastavnici spremni da djelujemo subverzivno unutar sistema? Ako „škola uči djecu da budu zaposlenici i potrošači, sopstvenu djecu naučite da budu vođe i avanturisti. Škola uči djecu da refleksno slušaju; svoju djecu naučite da razmišljaju kritički i nezavisno… pomozite da razviju unutrašnji život da im nikad ne bude dosadno“.

Na kraju uvodnog djela knjige, Gato piše: „Nakon… trideset godina na ratištima državnih škola, zaključio sam da genijalnosti ima na bacanje. Gušimo genijalnost jer još nismo osmislili kako da upravljamo populacijom obrazovanih muškaraca i žena. Ja mislim da je rješenje jednostavno i brilijantno. Neka upravljaju sami sobom.“

Neka upravljaju sami sobom.

Svaki prosvjetni radnik koji još uvijek imalo drži do sebe, svaki roditelj, deda, baka, ujak i ujna, svi kojima je stalo do stvarne dobrobiti djece i mladih ljudi, neće propustiti da pročita ovu knjigu koja pruža daleko više no što je ovdje obuhvaćeno. Pridružimo se zavjeri.

Piše: Stanislav Blagec

Detinjarije.com

(Visited 147 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments